ovo je Maza. Pas koji je dolutao kod nas prije par tjedana. Ona je jedan divan pas, koji zaslužuje predivnu obitelj. A koliko god ja to željela, nisam joj to u mogućnosti pružiti. Iz jednog razloga- moji ne žele nijednog drugog psa osim ovoga kojeg imamo. I tako, dok naš Jutro živi kao car, i spava u krevetu, Maza je vani i spava u kutiji...
Jede ono što joj ja i sestra odnesemo bez znanja drugih.
Vidljivo je na njoj da je istraumatizirana, vjerojatno od svojih vlasnika, zbog kojih i je "ničiji pas". Na svako malo oštrije NE, ona se baca pod noge, pokunji, i cvili... Ponekad se od straha i malo popiški.
No, unatoč svemu što je proživjela, nevjerojatno je privržena ljudima... Nikada nisam vidjela psa koji toliko vjeruje ljudima, a istovremeno ih se toliko boji. Naš prvi susret je bio takav da sam ja kleknula, ona je pomalo plašljivo došla do mene, i stavila mi svoju malenu šapicu na rame... nakon toga me doslovno osvojila... stalno daje šape, i kad joj uzmeš šapicu u ruku, ona je odmah krene ljubiti, i maziti se o nju... ljudi su joj sve, mazi se satima ako treba...
unatoč tome kako je divna, krasna, i privržena, ja je ne mogu zadržati... a postoji opasnost da će je moj tata, kad se vrati sljedeći tjedan, odvesti negdje... i ostaviti je. To bi za nju bio potpuni šok, i ja i sestra već pripremamo govore kako da nagovorimo tatu, da, ako ništa drugo, da je bar ostavi da šeta oko našeg dvorišta... gluposti da tjera druge lutalice i tako to... nema što nam nije palo na pamet...
umjesto toga, ja objavljujem ovdje priču o toj maloj slatkici, u nadi da će se netko zaljubiti u nju, i da selo u blizini Slavonskog Broda neće biti predaleko...
ona nikako ne bi smjela biti na lancu... najbolje za nju bi bilo da živi u kući, s ljudima koji će ju jako voljeti, maziti, paziti, i koji se nikako neće derati na nju... i koji će jako često biti s njom...
ako itko takav postoji, to bi bilo divno...
ovo je kopirano s forum.hr-a...
još želim nadodati da moji definitivno lude na nju, i da ni uz najbolju volju i moć pregovaranja ne mogu nagovoriti da ona ostane malo duže... a kad bi ju netko slučajno htio udomiti, lokacija gdje sam ja je opet problem, jer nju nitko od mojih neće htjeti voziti na upoznavanje, ili bilo što drugo...
situacija je gadna, i ja jedino što mogu napraviti je davati joj jest još ovih par dana dok mi tata ne dođe, maziti ju, i oglašavati gdje i kako mogu... i nadati se da će se netko smilovati i uzeti je...
ne, neće ju tata ubiti kad dođe. on će jednostavno uzeti nju u auto, i odvesti je u šumu. možda i gore nego da je ubije, jer se ona totalno vezala za mene, i sve... toliko da već rupe kopa oko ograde, da bi došla do mene... sve to radi iz ljubavi, a sve to zapravo jako utječe na raspoloženje mojih ukućana, koji bi je najradije... nemam pojma. više ni sestra nije baš na mazinoj strani, tako da sam sada ja sama protiv cijele obitelji, koja je vidno za to da Mazica ode od nas...
Treba samo 50-ak kn za hranu. Osoba koja vozi za Slavoniju pokriva i Istru, pa bi se i prijevoz do Rijeke možda moglo iskombinirati. Ovo s prijevozom nije riješeno dok ne čujem osobu u ponedjeljak. Ona je trgovački putnik, naša udomiteljica koja putuje sa svojom ljubimicom. Svaki tjedan je na ovim relacijama pa kad saznam raspored, to je to. Ona vozi sama pa je važno da se Maza zna voziti u autu, premda ju možemo i zakopčati. Dali bu upalilo s dva psa ne znam, njezina Bela je još štene. 
Rješim ja hranu, javite kad treba.
