Yuku free message boards

Ono sto je neminovno u uzgajivacnicama je rastanak od macica kada odlaze u nove domove. Nemoguce je zadrzati ih sve kod kuce iz puno razloga, jedan od tih razloga je sto u takvim situacijama opada kvaliteta zivota starosjedioca maca i uopce svih ostalih maca u kuci. Zato moramo znati za koliko maca se mozemo brinuti na nacin da se niti jedna ne osjeti uskraceno na nikakav nacin. Ja znam koliko je to maca i znam koliko ih jos mogu ostaviti u svojoj uzgajivacnici. Jako nam je bitno da macici koji od nas odlaze u nove domove nastave zivjeti onim ili barem pribliznim nacinom zivota kakvim su navikli. A to je ukratko:
- nase mace ne izlaze napolje; bila bih sretna da imam kucu sa dvoristem koje bih mogla ograditi za mace da one budu sigurne i zasticene. Na zalost nemam. Zivimo u stanu u zgradi na trecem katu sa velikim balkonom. Balkon smo zatvorili i na prozore stavili komarice tako da mace ipak koliko toliko osjecaju da su napolju. One se tu suncaju, spavaju i uzivaju. Nisu navikle izlaziti nigdje vani po travi i dvoristu. Medjutim, to ne znaci da neke nase mace u novim domovima upravo tako ne zive. Primjer je Heidi. Prekrasna maca koja zivi u takodjer prekrasnoj obitelji sa jos jednim mackom i svojim novim ljudima. Zivi u kuci sa dvoristem koje je prilagodjeno upravo tako da ne moze zavrsiti pod kotacima automobila, ukradena, otrovana, zlostavljana i otvorena prema svim ostalim gadostima koje su ljudi u stanju uciniti zivotinjama.
Evo par njenih fotkica:


Heidi svoje vrijeme uglavnom provodi u kuci

ali kada je lijep dan slobodno ode u dvoriste malo u uzivanciju.
Heidi u igri, izlezavanju i svakodnevnim macjim aktivnostima vrijeme provodi sa svojim sustanarom Bartolomejom:


Predivno se slazu. Upravo danas sam dobila novi e-mail sa njihovim fotkama, narasla je, dobila na tezini i prava je mlada damica.

Druga stvar koja nam je zadnjih godina postala jako bitna je da koliko toliko upoznamo ljude kod kojih ce nase mace zivjeti cijeli jedan svoj zivot. Na zalost, to smo primorani nakon sto ni nas nisu mimoisle dosta ruzne stvari koje se znaju dogoditi uzgajivacima. Preko telefona su svi fini, divni i krasni, svi obozavaju mace i svi ce se naravno brinuti za njih i postovati pravila. Ako su mace prodane kao 'kucni ljubimci' nece ih pariti itd........itd........itd.........I nama se je dogodila situacija koja nam je ostavila grc u zelucu. Nakon nekoliko telefonskih razgovora sa gospodjom koja je zeljela perzijsku macu iskljucivo za 'kucnog ljubimca' a izgleda nije shvatila sto taj izraz znaci (pokazalo se kasnije) i nakon sto smo koliko je to moguce preko telefona mogli procijeniti da bi nasoj maci tamo bilo dobro, odlucili smo da ode u taj dom. Gospodja je pitala za cijenu i objasnili smo joj sve sto znaci 'kucni ljubimac', 'izlozbena', 'uzgojna' i cijena ovisi o tome. Nije bila spremna platiti cijenu mace za izlozbe i uzgoj i dogovorili smo se da maca ode kao 'kucni ljubimac'. Potpisala je ugovor, ja sam sjela u auto i otisla na put sa macom. Sve je bilo OK jedno vrijeme. Naposlijetku sam cula, procitala (nije bitno) da bi ona tako rado imala rozete i pehare sa izlozbi jer je maca tako lijepa a ja to ne dozvoljavam tko zna zasto. To se eto dogadja nakon nekog vremena kada ljudi zaborave sto su potpisali svojerucnim potpisom i na dogovor, na zalost.
Zato se od tada strogo drzimo toga da nase mace odlaze SAMO i iskljucivo u domove i kod ljudi kojima vjerujemo, preko preporuke nekog od nasih prijatelja, uzgajivaca ili ljudi za koje znamo da vole mace. Iz istog razloga smo smanjili broj legala u uzgajivacnici i eto sada od nasih maca imamo samo ove dvije slatke sekice koje ce kod nas ostati jos tri mjeseca ili duze, koliko god bude potrebno (pa i zauvijek ako treba), dok ne nadju svoje nove ljude koji ce ih voljeti, uvazavati i njegovati kao mi.

Ne znam, cijeli zivot mi nekako prolazi uz mace. Od kada pamtim sebe pamtim i njih.
U mom najranijem djetinjstvu to su bile domace mace koje su u igri uvijek bile moja djeca. Mijenjala sam im pelene, hranila na zlicu i ne znam sta sve ne. Spavale su sa mnom u krevetu na sto su moji doma ludjeli jer su to bile mace koje su vani lovile miseve a ja bi po noci otapkala do prozora i pustala ih u sobu.
Kasnije, kada sam odrasla i upoznala Borisa i on je odmah vidio moju zaludjenost mackama. To je bas tako opisivao jer za njega bas nije bilo normalno skupiti sve gradske skitnice i kuhati im obrok. Tada nije bilo ove ponude macje hrane koje ima danas.
Boris mi je i kupio prvog perzijanera kojeg cu pamtiti cijeli zivot jer od njega je i poteklo ovo sto imam danas. Puno puta sam procitala i cula da zivotinje ne treba gledati kao ljude. Ja ih i ne gledam kao ljude prvenstveno zato sto ih ne vidim kao zivotinje. One su za mene jednostavno bile i ostale moje ljubimice bez obzira koliko god to nekome bilo tesko shvatiti i povezati da uzgajivaci imaju ljubimce. Upravo zato i pisem ovo jer znam iz iskustva kako ljudi razmisljaju. Jedna gospodja je doslovce mislila da je moja uzgajivacnica negdje, gdje?-to je nisam ni pitala jer nisam zeljela ni znati sto joj se mota po glavi.
Kasnije kada je vidjela da mace iz nase uzgajivacnice u stvari zive tu u istom prostoru, na istom kaucu, fotelji, dnevnom boravku gdje i mi, bilo joj je neugodno. Na zalost, nije otisla doma sa macom, gorak okus je ipak ostao!
Bila sam u mnogim uzgajivacnicama i mnogo puta sam se razoracarala ali isto tako mnogo puta sam se raznjezila kada sam vidjela kako drugdje mace zive i sto im uzgajivaci sve pruzaju. Uglavnom i drago mi je radi toga, to su mace koje zive punim plucima sa svojim ljudima, koje se pare kontrolirano i planirano tocno sa tim i tim muzjakom, mace za koje se tocno u dan zna kada se trebaju okotiti, mace o kojima se vodi strogo racuna da prime sve potrebne vakcinacije na vrijeme i opcenito mace koje osjecaju ljubav iako su izlozbene i uzgojne. Tako zive i moje. Evo par fotkica:







vise fotki ima ovdje

Silv hvala! Ali ti bas znas postaviti pitanja nad kojima covjeku dodje da se zamisli
Prvo cu pokusati odgovoriti na pitanje zasto bas perzijske mace iako mi je to i sad kad pokusam o tome razmisliti malo tesko.
U stvari, ne znam zasto bas perzijske. Odrasla sam uz domace mace svih mogucih boja, karaktera i izgleda. Na zalost, tada je to bilo vrijeme kada su mace uglavnom zivjele vani, lovile miseve po poljima sto mi danas izgleda nezamislivo a navecer bi dosle u kucu i stisle se i zaspale uz toplu pec na drva. Ili na mom krevetu.
Danas mi izgleda stvarno jezivo da macku koja je skakala po polju, pojela misa i tko zna sto jos sve ne, sa buhama (jer tada nije bilo svemogucih sprejeva protiv nametnika) uzmem u svoj krevet. Ne, danas to sigurno ne bih napravila ali tada, prije 30-tak godina kada sam ja imala 10-tak godina i odrasla uz Medu, pesa i mace koje je hranila moja obitelj, to je bilo normalno.
Kasnije, kada sam malo odrasla i dalje sam skupljala mace oko sebe ali sam malo vise racuna vodila o higijeni. To su bile uglavnom kucne mace o kojima sam se brinula i nisam ih pustala da odlutaju ali su to takodjer bile mace koje su vec lutale i koje sam ja skupila negdje u Krizevcima na ulici jer su bile ko kosturi i zeljela sam im pruziti dom. Uglavnom su cim bi skuzile balkon sa kojeg se moze skociti, otisle nakon sto bi napunile svoje trbuscice.
Jednog dana sam vidjela negdje, ne znam vise gdje ni kako je to tocno bilo, ne sjecam se jer je bilo prije puno godina, prekrasnu macu duge dlake a vrlo slicnu obicnoj maci. Pozeljela sam istu takvu i moj danasnji suprug mi je ispunio tu zelju.
Nasao ga je preko oglasa i vlakom smo isli iz Krizevaca u Zagreb. Danas na zalost vise ne znam gdje je to tocno bilo u Zagrebu, znam samo da je bila kuca sa predivnim, velikim vrtom punim dugodlakih maca. Iz Zagreba smo Zucka nosili u sportskoj Borisovoj (trenirao je rukomet) od rukometa torbi sa malo otvorenim rajsfesljusom, tek toliko da macak ima zraka, sve do Krizevaca. Bio je vec veliki kad smo ga uzeli.
I to je odgovor na pitanje. Zucko i njegov karakter su me osvojili. Toliko privrzen, drugaciji od domacih maca sa kojima sam odrasla a opet svoj na neki nacin! Znala sam da je to upravo ono sto zelim i maca sa kojom se tocno mogu povezati, perzijska.
Zucko je dozivio duboku starost. U medjuvremenu smo Boris i ja odselili u Opuzen. Tada su opet dosle mace prolaznice kroz nasu kucu koje smo hranili pa kad bi se nahranile, otisle bi. Nisam osjecala da je ijedna od njih moja a zeljela sam to osjetiti. Nisam ih mogla zadrzati unatoc svim blagodatima koje sam im pruzila jer to su bile mace koje su dosle sa ceste i zeljele su se samo najesti i vratiti na cestu.
Onda smo preselili u nas stan i ja sam se osjecala usamljeno.
Zeljela sam imati nekoga za kog bi se mogla brinuti, htjela sam macu jer bez macu moj mi je zivot jednostavno bio nepotpun. Boris je rekao doslovno ovo:'Dobro, hoces macu? U redu, kupiti cemo macu, otvori uzgajivacnicu i radi to onako kako treba'.
Tako je krenulo.........

Ma, premedene su. Kada sam ih izvadila van iz kutije kako bi ih mogla fotkati prvo su me gledale jer nisu znale sto se dogadja. Onda su stalno isle prema meni pogotovo kad bi ih pogladila. Nakon sto je Julija vec izgubila zivce i pocela gundjati sto ja to radim sa njima, uvalila im se u ovaj jastuk i pocela ih hraniti. Skuzila sam da je foto seansa gotova i spremila ih na njihovo mirno mjesto neka do daljnjega uzivaju na miru sa svojom mamom.
A meni ostaje jos malo odmora. Uskoro ce poceti izlaziti iz kutije a onda cu i ja imati malo vise posla.

To mi je u stvari i najdraze cuti, Giga. Hvala!
Bebice jesu preslatke, na zalost oni koji vole perzijske mace sa duzim nosicem ce se razocarati zato jer obje curice imaju maleni nosic. Danas im je tocno mjesec dana a unazad nekoliko dana vec su pocele izlaziti van iz svoje sigurnosne kutije. Istrazuju i ono sto je meni kod tako malenih bebica najsladje vidjeti je kada se podignu u zrak na sve cetiri sapice kao:'sada cu ti ja pokazati, ne priblizavaj mi se'
A onda, kad osjete ruku, guraju svoju znatizeljnu njuskicu u nju.
Za mjesec dana u nasoj uzgajivacnici ocekujemo posljednje leglo Delta Pelegrino macica

O razlozima ne bih pricala ali da smirim glasove reci cu samo da ta odluka nije izhitrena i nepromisljena. Naprotiv, Boris i ja o tome razmisljamo unazad godine, godine i pol dana potaknuti obratom nekih situacija u nasim zivotima i zivotima nasih bliznjih koji su vrlo osobne prirode, tako da na tome i ostane. Dakle, nema apsolutno nikakve veze sa izlozbama i uzgojem direktno, to zelim naglasiti!
Nase mace, nasi starosjedioci ce i dalje biti nasi kucni ljubimci ali nece biti uzgojne ni izlozbene mace i u njima ce uzivati Sapice kao i mi.

A do tada ove dvije male seke kornjacice rastu i zadatak nam je naci im lijepa imena na pocetno slovo F.
Ima tko kakvu ideju?
Fridu imam tako da to ime ne dolazi u obzir
Kada pocnu samostalno papati ponovo cu ih fotkati pa mozda dobijemo inspiraciju.