Yuku free message boards

Arni je nestao

Dogodilo se to jedne subote ovoga proljeća. Bio je lijep sunčan dan. Naše su beštijice bezbrižno drijemale u dvorištu. Moja je supruga po zidovima razmještala ukrasne tanjure i raznovrsne slike, a ja sam u garaži imao veliko proljetno spremanje.
Odjednom sam začuo suprugu kako viče: «Arni! Arni! Arni!»
Izišao sam na ulicu, da bolje vidim što se to iznad mene, na terasi, događa. Vidio sam samo vrlo zabrinutu suprugu i Bubu uz nju. Arnija nije bilo. Odmah mi je bilo jasno da se dogodilo nešto nepredviđeno. Nisam trebao ništa ni pitati, supruga mi je odmah uzbuđeno doviknula: «Nema Arnija! Arni je nestao!»
Kako nije mogao jednostavno nestati, posumnjali smo da je uspio nekako izići iz dvorišta. I, otputiti se u šetnju. Ali, to nije bio njegov običaj. Kad bismo ga i pustili samog iz dvorišta, samo bi obilježio susjedova vrata, pozdravio onu maltezericu drugih susjeda, malo se odšetao do susjeda na kraju ulice i vratio se. A, kad bismo ga pozvali prije nego li bi obavio tu svoju šetnju, odmah bi se odazvao i veselo dotrčao.
Da sve bude još zagonetnije, nitko od susjeda nije ga vidio, iako su svi bili u svojim dvorištima ili na ulici. A, on bi sigurno svakoga od susjeda došao pozdraviti. Jer, on poznaje sve susjede i oni poznaju njega.
Malo je vjerojatno da je tako brzo projurio da ga nitko ne bi zapazio. A, nije ni imao razloga za nekakvu jurnjavu.
Preletjeti nije mogao. Svi bi odmah prema nebu vidjeli nekakvo leteće dlakavo čudovište s klempavim ušima i kitnjastim repom.
Mogla ga je odmamiti neka čupava ljepotica, ali kako su se mogli prošuljati pokraj toliko ljudi, to nam nije bilo jasno.
Najlakše bi ga mogla odmamiti čarobna Gunna, jer oboje se vole igrati. Gunna bi ga podučila kako se spašavaju ljudi i kako se tjeraju ovce. A, on Gunnu, kako se budi gazdu prije svitanja. Za one koji ne znaju, Gunna je čarobna ženka pasmine Border Collie, čije prekrasne slike povremeno pogledam na ekranu. Arni je sigurno poznaje, jer povremeno viri preko mojega ramena kad gledam nešto ovako lijepo poput Gunne. Gunna je tako čarobna da upravo poziva nekoga na igru. Ali, Arni nije mogao uskočiti u ekran, jer taj dan uopće nisam uključivao računalo.
Odmah smo organizirali potragu.
Supruga je otišla do dućana, da vidi nije li Arni pošao čuvati onaj stalak za bicikle, kao ono zimus kad smo se igrali «gdje je rupa u ogradi». Naš je prvi susjed krenuo prema Bregani, putem kojim bi obično prolazio Fido kad je išao u posjete Pufici. Ja sam krenuo uz šumu suprotnim smjerom, prema Fidinoj kući.
Vikali smo, zvali Arnija, uzbunili pola Samobora, ali od Arnija ni traga ni glasa.
Dogodilo se nešto nemoguće. Arni je netragom nestao. Nije mi preostalo drugo nego vratiti se.
Možda je Gunna ipak začarala Arnija, pa sada luta prostorima Interneta ne bi li je našao. Samo kako je uspio uskočiti u ekran ugašenog računala, nije mi bilo jasno.
S takvim sam se mislima vratio pred kuću. Tu su već bili svi sudionici potrage za Arnijem, i mnogi drugi susjedi. Svi smo se čudom čudili kuda i kako je mogao nestati.
Odjednom smo začuli nekakvu buku iz naše kuće. Buka je dolazila iz potkrovlja. Kao da netko pokušava razvaliti balkonska vrata.
Taj netko nije bio nitko drugi nego Arni.
Svima nam je odlanulo. Dok smo ga mi tražili po cijelom Samoboru, Arni je sve to vrijeme bio u kući. Zatvoren u maloj sobici u potkrovlju.
Ali, ostalo je nerazjašnjeno kako je Arni ušao u malu potkrovnu sobicu kroz zatvorena vrata.
Najvjerojatnije je to bilo ovako. Arni je prije nekoliko dana naučio otvarati vrata. Digao bi se na stražnje noge, naslonio se na vrata i prednjim šapama pritisnuo kvaku. Ako bi dobro odmjerio, vrata bi se otvorila i Arni bi mogao ući. To mu je postalo jako zabavno.
Toga mu je popodneva vjerojatno bilo dosadno, jer Buba baš i nije bila raspoložena za igru, pa je krenuo u istraživanje. I, birao je prostorije u koje do sada nije zalazio.
Tako je, vjerojatno, ušao i u malu potkrovnu sobicu. Vrata su se, po svemu sudeći, sama zatvorila, i Arni nije mogao izići. Još nije naučio otvoriti vrata iznutra. Možda jednom hoće.
Od svih naših pasa to je znala jedino Aska.
Kad smo se smirili nakon ovih uzbuđenja, odlučili smo i Bubu i Arnija poslati u školu za eventualne takve buduće događaje.
Dovoljno je da nauče naredbu: «Buba traži Arnija!» i «Arni traži Bubu!»

Što se dalje dogodilo pročitajte u pričici koja slijedi. A, tu će biti i odgovor zašto sam novoj zbirki dao naziv:
"Avrr! Čudovište! Avvr!

Avrrr. Čudovište. Avrrr.

Dok sam pisao prvu priču Arni je gledao preko mojega ramena i točno pazio da ne bih napisao nešto što se nije dogodilo ili nešto što se njemu ne bi dopalo. Tada bi se obično pobunio i ja bih morao ispravljati ono što sam napisao.
Tako je bilo i danas.
Kad je Arni preko mojega ramena pročitao da sam ga nazvao «letećim dlakavim čudovištem s klempavim ušima i kitnjastim repom», malo se kiselo nasmiješio. Ali, to mu se izgleda dopalo, pa je u kao samo za sebe komentirao: «Čudovište? Hm! Čudovište plaši sve ovo sebe. Zar ne? To bi moglo biti zabavno.»
Odmah je otišao pred špigl, iskesio zube i zauzeo zastrašujuću pozu. Nekoliko se puta ponovno namještao, i kad je ocijenio da izgleda dovoljno zastrašujuće, baš kao pravo «dlakavo čudovište s klempavim ušima» i još k tome leteće, otišao je probuditi Bubu.
«Avrrr! Čudovište! Avrrr!» - rekao je Bubi i zauzeo najstrašniju pozu koju je uvježbao pred špiglom.
Ali, Buba se nije dala ni prevariti ni prestrašiti. Odmah je znala da ima posla s crnim dlakavim huncutom.
«Hajde, prestani glumatati. S tom tvojom njuškom ne ćeš prestrašiti nikoga!» - rekla je Buba Arniju i mirno nastavila spavati.
Ali, Arni se nije dao smesti. Ideja o letećem dlakavom čudovištu, koje plaši sve oko sebe, jako mu se dopala. Kad nije uspio s Bubom, odmah je izišao na dvorište, ne bi li na cesti nekoga preplašio. Ali, bilo je već kasno, na ulici nije bilo nikoga. Čak ni mačaka koje ovuda često šeću.
Nije mu preostalo drugo nego preplašiti nekoga od ukućana. Bubu nije uspio, ja sam napisao da Arni liči «letećem dlakavom čudovištu s kitnjastim repom i klempavim ušima». Preostala mu je samo moja supruga. E, to je prava mušterija za «dlakavo čudovište». Ona je gledala nekakav horor film na TV, pa je Arni zaključivao da njegovo iznenađenje sigurno mora upaliti. Ona će se pod utjecajem horora i njegovog zastrašujućeg izraza sigurno grdno preplašiti.



Ali nije. Kad je Arni došao pred suprugu, zauzeo zastrašujuću pozu i strašnim glasom rekao: «Avrrr. Čudovište. Avrr.», supruga ga je zagrlila, pogladila, počešala iza uha i nastavila gledati horor.
Iako je bio jako iznenađen, Arni se nije uvrijedio. Odmah je upamtio. Ako nekoga prestraši s «Avrrr. Čudovište. Avrr.», odmah će uslijediti češkanje. A to Arni jako voli. I, sada kad žali da ga netko počeše, namjesti zastrašujuću facu i kaže: «Avrr. Čudovište. Avrr.». I odmah se izvrne na leđa, raširi stražnje noge i očekuje da ga se počeše po trbuhu. I, za divno čudo, uvijek upali.
Tako je Arni našao čarobnu formulu, kad želi da ga se pomazi ili počeše iza uha ili po trbuhu.
«Žrtvu» jednostavno uplaši zastrašujućim izrazom lica i prijetećim strašnim glasom:

«Avrr. Čudovište. Avrr.»

Od svih se životinja može mnogo naučiti. Ne samo od Arnija. Znaju one više nego što mi to možemo i sanjati.
Od Arnija se uz ostalo mogu naučiti i brojne huncutarije. e

Dobro jutro, Arni

Bilo je točno 5.15 kad me je Arni jutros probudio.
Pitao je: "Čuj sad će svanuti. Jel' te danas treba probuditi?"
Kad sam mu objasnio da ne treba, samo je rekao "Uuuuh!", legao pokraj mojega kreveta i zaspao.
Mene je razbudio. Ipak, pokušao sam još malo odspavati. Nisam ni zadrijemao, kadli me je Arni opet prodrmao.
"Čuj upravo sviće. Da ne propustiš izlazak Sunca?" - pitao je.
Objasnio sam mu da sam izlazak Sunca vidio već mnogo puta.
Samo je rekao "Uuuuuh!", ponovno legao pokraj kreveta i zaspao.
Ponovno sam malo zadrijemao, kadli me Arni opet prodrmao.
"Čuj, da nisi možda žedan?" - pitao je.
Kad sam mu objasnio da baš i nisam i da mogu još izdržati samo je rekao: "Uuuuuh!" i ponovno zaspao.
I ja sam pokušao zaspati. Za koju minutu, Arni me je ponovno prodrmao.
"Čuj, a da Bubi pokažem izlazak Sunca?" - već sasvim veselo pitao je Arni.
        "Pokaži. Pokaži! Samo me pusti da još malo odspavam." - rekao sam.
Sad više ne znam jesam li uopće zaspao, ali Arni se ponovno vratio.
"Čuj, Buba ne će gledati izlazak Sunca. Veli da je to ne zanima." - ponovno me je Arni probudio.
Sada me je već posve razbudio, ali nije mi se dalo ustati. Ali, Arniju je bilo dosadno.
"Čuj, kad si se već probudio, hodi uključi računalo. Ja bih se malo divio Gunni. A, možda ona hoće gledati izlazak Sunca?"
Nije mi preostalo drugo, nego dići se iz kreveta i uključiti računalo. Ali, prije nego što sam okrenuo Aquine stranice s Gunninim slikama, čvrsto sam uhvatio Arnija za ogrlicu. Da, mangup jedan, ne bi uskočio u ekran i poveo Gunnu da gledaju izlazak Sunca.
Jesam li i ja sada vas razbudio kao što je Arni razbudio mene? Ali, ne morate ići gledati izlazak Sunca. Iako je prekrasno. Znam da ste to vidjeli već mnogo puta.

Zašto me Arni više ne budi prije zore

Samo da podsjetim. Prvo me je Arni redovno budio u cik zore, prije izlaza Sunca. Nije pomagalo uvjeravanje da sam izlazak Sunca vidio više stotina puta, niti da ne moram rano ustati, niti da sam žedan. Arni je inzistirao da ustanem.
Odjednom su me umjesto Arnija počele buditi ptičice. Arni je spavao ili točnije, pravio se da spava. Nikakvim trikovima, poput njegovih, nisam ga uspio probuditi. Djelovao je nekako uvrijeđeno. Tek kad bih mu obećao da će gledati Gunnu na ekranu, digao bi se i veselo odjurio u dnevni boravak.
Nagađanja da Arni dulje spava zbog velike vrućine samo su djelomično točna. Vrućina jest uzrok da me Arni ne dolazi buditi, ali pravi razlog takvom stanju jest nešto drugo.
Bubi je izgleda prevruće spavati na trosjedu, pa je sada pronašla za nju najudobnije mjesto. Negdje na sredini hodnika prema našoj spavaćoj sobi. Tu se protegne od zida do zida, pa Arni ne može proći. Buba je naime jako osjetljiva ako je netko želi preskočiti. I, tako je Arni prisiljen spavati na svojem omiljelom mjestu, uz vrata koja vode na terasu. Da je tome tako saznao sam jednoga jutra, rano prije zore.
Još nije ni svanulo, a ja sam začuo kako Buba potiho reži. Virnuo sam u hodnik i vidio kako se Arni pokušava probiti pokraj Bube, ne bi li me probudio u uobičajeno vrijeme. Prije svitanja. Ali, Buba mu to nije dozvolila.
Zadovoljno sam nastavio spavati, i sad više nisam siguran jesam li stvarno čuo Bubu i Arnija kako razgovaraju ili sam to samo sanjao.
«Da se nisi usudio proći i probuditi gazdu. Vidiš da je umoran.» - rekla je Buba.
«Ali, do sada sam ga budio svako jutro.» - bunio se Arni.
«E, od sada ne ćeš.» - bila je odlučna Buba.
«Ali, propustit će izlazak Sunca.» - pokušao je Arni prokušanim trikom.
«To je gazda vidio već stotine puta.» - odrezala je Buba.
«Možda je gazda žedan» - pokušao je Arni na drugi način.
«Brus. Da je žedan sam bi se probudio.» - nije se Buba dala prevariti.
«A, ja bih malo gledao Gunnu na ekranu.» - Arni je bio uporan.
«Nauči se sam uključiti računalo, pa gledaj koliko te volja. Ako si u stanju uključiti računalo s tim tvojim šapetinama.» - Buba je postala malo ironična.
Sada se Arni uvrijedio, jer je jako ponosan na svoje krupne šape. Legao je na svoje mjesto pokraj vrata i pravio se da spava. Tako sam ga zatekao kad sam se nešto kasnije probudio. I, još je bio uvrijeđen. Digao se tek kad sam mu obećao da će gledati Gunnu.
«A, ja bih malo gledao i Malenu. I ona mi je jako lijep pas.» - umiljavao se Arni.
Tako me, eto, Buba čuva od Arnijevog rano jutarnjeg buđenja. I, već sam se poveselio da će tako i ostati.
Ali, jok. Jutros me je Arni ponovno probudio prije zore.
Samo, nije mi jasno kako se uspio prošvercati pokraj Bube. Koja me je ipak neko vrijeme uspješno branila od Arnijevog buđenja.
Možda noćas otkrijem kakvim je trikovima Arni uspio prevariti Bubu.