Atif Kujundzic
SETNJA U TRZAJIMA
UZROKOVANIM
MACKAMA
* * *
Dok setamo prostranim skolskim dvoristem u nasem neposrednom susjedstvu, Teo tegli uzicu kako bi prekontrolirao svako mjesto na kojem je ikada ugledao neku macku. Sva mjesta nepogresivo pamti. Broj tih mjesta je s godinama porastao na lijepu cifru, tako se sada vuceni od Tea, tokom setnje i Benni i ja krecemo u trzajima, kao u nekom starom filmu komicnog sadrzaja.
Od mjesta na kojem je nekad bila macka, do mjesta na kojem je takodje bila macka, pa do sljedeceg mjesta na kojem je bila macka... I, cim shvati da macka nije jos uvijek tu gdje ju je vidio – nekamose, Teo tegli i mene i Bennija, kako bismo vidjeli, da kojim slucajem macka nije na nekom drugom mjestu, gdje je takodjer, nekada bila.
Tako i meni i Benniju, odredjuje smjer i ritam kretanja. To i Bennija i mene, ponekad, nervira. Narocito, kad Benni pocne vrsiti nuzdu, a Teo trza kao blesav. Skracujem njegov kraj uzice i govorim: Cek', cek', cekaj Teo, prase pasije! Vidis li Teo, da Benni kaka! A Tea, bas briga. E, da nije tako lijep i drag, e, bas bi dobio klepu po repu!
Zanimljivo,
kad Teo vrsi nuzdu, Benni sam stane i strpljivo ceka. Ali, Benni je Teov otac, pa ima obzira. A Teo, kao i svaki sin, samo srlja u zivot i ignorira dobrotu svoga oca Bennija.
* * *
A to sa psima i mackama, zaista je interesantno. Sve dok je macka mirna, sasvim je bezbjedna, jer je nepokretnu – pas nece uociti i proci ce pored nje i na udaljenosti od metar, dva. I macka to zna. Macak, pogotovo. Sjedi u travi hladan kao Dok Holidej i ceka da vidi sta ce preduzeti pasija gluperda koja prolazi. Ako krene prema njemu, macak ce potegnuti sapu i isjeci mu njusku kao ziletom, a mozda i izvaditi barem jedno oko, umjesto jajeta na oko za dorucak.
Ali, cim se macka pomjeri, sve se promijeni. Pas podivlja. I upamti mjesto na kojem je vidio macku, mada ce, opet, na udaljenosti od nekoliko metara proci pored macke koja miruje u travi i pazljivo gleda u smjeru psa.
* * *
Uocio sam razliku izmedju Bennija i Tea. Benni je stoposto takav, kako sam opisivao. A Teo je nesto drugaciji. Naime, posto smo cunjajuci oko zbunja i kroz travuljinu u vise navrata uznemirili macke koje su mirovale i cekale da prodjemo, a Teo upamtio ta mjesta, proradio mu je kliker na interesantan nacin.
U iscekivanju da ce naci macku na poznatim mjestima, Teo je poceo razlikovati pojedinosti u svome okruzenju, sto psima i nije narocito slicno. Bennija, privlaci samo ono sto otkriva svojom njuskom, ili se krece u njegovoj blizini, te eventualno proizvodi nekakav zvuk.
Dakle, Teo je poceo uocavati pvc vrecice u travi, cak i plasticne boce i tegliti uzicu prema njima, iscekujuci da ce se svakoga casa pretvoriti u macku, frknuti i potrcati. Tako sam zakljucio, da mu na macku lici sve sto nije trava i da mu je sve to sumnjivo dok ne provjeri da to kojim slucajem nije macka. Jer, macka je njegov – spiritus movens – duh pokretac. To znaci, kako moj sjajni pas, tibetanski spanijel Teo, u figuralnom smislu nema predstavu o tome sto je i kako macka! To je za njega instinkt i nesto, sto lukavo suti i sjedi u travi, a onda izazivacki frkne i ukocenog repa potrci prema prvom drvetu. Pa, zasto onda, ne bi potrcala i najlonska vrecica ili plasticna boca, odbacena limenka, etc.
* * *
Tu sam se i prisjetio, negdje, odavno procitane tvrdnje, kako su psi daltonisti i ne razlikuju boje. Sada sam shvatio, ne samo da je to tacno, vec, ne razlikuju ni figure. Za njih je vazan miris, zvuk, pokret. Potom, kvalitet zvuka. Svejedno je sta psu govorite, ali je vazno kakvim tonom. Mirise razlikuju nepogresivo, posebno miris drugog psa i njegove oznake koju je ostavio na zbunu, stablu, panju, stubu... Pokret im skrece paznju, pa makar to bio samo komadic krzna koji vuce automobil, hrtovi ce trcati za njim devedeset na sat, ili pvc vrecica koju vjetar ljuljuska u travi.
* * *
Atif Kujundzic
(c)2005. Sva prava zadržava autor.
SETNJA U TRZAJIMA
UZROKOVANIM
MACKAMA
* * *
Dok setamo prostranim skolskim dvoristem u nasem neposrednom susjedstvu, Teo tegli uzicu kako bi prekontrolirao svako mjesto na kojem je ikada ugledao neku macku. Sva mjesta nepogresivo pamti. Broj tih mjesta je s godinama porastao na lijepu cifru, tako se sada vuceni od Tea, tokom setnje i Benni i ja krecemo u trzajima, kao u nekom starom filmu komicnog sadrzaja.
Od mjesta na kojem je nekad bila macka, do mjesta na kojem je takodje bila macka, pa do sljedeceg mjesta na kojem je bila macka... I, cim shvati da macka nije jos uvijek tu gdje ju je vidio – nekamose, Teo tegli i mene i Bennija, kako bismo vidjeli, da kojim slucajem macka nije na nekom drugom mjestu, gdje je takodjer, nekada bila.
Tako i meni i Benniju, odredjuje smjer i ritam kretanja. To i Bennija i mene, ponekad, nervira. Narocito, kad Benni pocne vrsiti nuzdu, a Teo trza kao blesav. Skracujem njegov kraj uzice i govorim: Cek', cek', cekaj Teo, prase pasije! Vidis li Teo, da Benni kaka! A Tea, bas briga. E, da nije tako lijep i drag, e, bas bi dobio klepu po repu!
Zanimljivo,
kad Teo vrsi nuzdu, Benni sam stane i strpljivo ceka. Ali, Benni je Teov otac, pa ima obzira. A Teo, kao i svaki sin, samo srlja u zivot i ignorira dobrotu svoga oca Bennija.
* * *
A to sa psima i mackama, zaista je interesantno. Sve dok je macka mirna, sasvim je bezbjedna, jer je nepokretnu – pas nece uociti i proci ce pored nje i na udaljenosti od metar, dva. I macka to zna. Macak, pogotovo. Sjedi u travi hladan kao Dok Holidej i ceka da vidi sta ce preduzeti pasija gluperda koja prolazi. Ako krene prema njemu, macak ce potegnuti sapu i isjeci mu njusku kao ziletom, a mozda i izvaditi barem jedno oko, umjesto jajeta na oko za dorucak.
Ali, cim se macka pomjeri, sve se promijeni. Pas podivlja. I upamti mjesto na kojem je vidio macku, mada ce, opet, na udaljenosti od nekoliko metara proci pored macke koja miruje u travi i pazljivo gleda u smjeru psa.
* * *
Uocio sam razliku izmedju Bennija i Tea. Benni je stoposto takav, kako sam opisivao. A Teo je nesto drugaciji. Naime, posto smo cunjajuci oko zbunja i kroz travuljinu u vise navrata uznemirili macke koje su mirovale i cekale da prodjemo, a Teo upamtio ta mjesta, proradio mu je kliker na interesantan nacin.
U iscekivanju da ce naci macku na poznatim mjestima, Teo je poceo razlikovati pojedinosti u svome okruzenju, sto psima i nije narocito slicno. Bennija, privlaci samo ono sto otkriva svojom njuskom, ili se krece u njegovoj blizini, te eventualno proizvodi nekakav zvuk.
Dakle, Teo je poceo uocavati pvc vrecice u travi, cak i plasticne boce i tegliti uzicu prema njima, iscekujuci da ce se svakoga casa pretvoriti u macku, frknuti i potrcati. Tako sam zakljucio, da mu na macku lici sve sto nije trava i da mu je sve to sumnjivo dok ne provjeri da to kojim slucajem nije macka. Jer, macka je njegov – spiritus movens – duh pokretac. To znaci, kako moj sjajni pas, tibetanski spanijel Teo, u figuralnom smislu nema predstavu o tome sto je i kako macka! To je za njega instinkt i nesto, sto lukavo suti i sjedi u travi, a onda izazivacki frkne i ukocenog repa potrci prema prvom drvetu. Pa, zasto onda, ne bi potrcala i najlonska vrecica ili plasticna boca, odbacena limenka, etc.
* * *
Tu sam se i prisjetio, negdje, odavno procitane tvrdnje, kako su psi daltonisti i ne razlikuju boje. Sada sam shvatio, ne samo da je to tacno, vec, ne razlikuju ni figure. Za njih je vazan miris, zvuk, pokret. Potom, kvalitet zvuka. Svejedno je sta psu govorite, ali je vazno kakvim tonom. Mirise razlikuju nepogresivo, posebno miris drugog psa i njegove oznake koju je ostavio na zbunu, stablu, panju, stubu... Pokret im skrece paznju, pa makar to bio samo komadic krzna koji vuce automobil, hrtovi ce trcati za njim devedeset na sat, ili pvc vrecica koju vjetar ljuljuska u travi.
* * *
Atif Kujundzic
(c)2005. Sva prava zadržava autor.
