Počinjem s dvije pjesme koje sam napisala za svoju dragu prijateljicu pred desetak godina. Ona je imala dosta mačaka, počelo je s jednim koji je doveo drugu itd. U to vrijeme ja nisam mogla imati mačku i dolazila sam njoj u kuću kao u raj zemaljski.
Jednom sam našla božićnu čestitku s naslikanim okićenim borom, kuglice i sve po redu, a ispod njega medju drugim paketima jedna otvorena kutija u kojoj spava bijelo mače nevinog izgleda. To je bila čestitka za nju, ali trebalo je nešto i napisat, pa sam sjela i napisala. Slijedi moja prva mačja pjesma.
BIJELI MAČAK
Taj Božić ću pamtiti život cijeli:
Pod borom nas čekao mačak bijeli,
Sav malen i sladak i umilno gleda.
Što je poslije bilo opisat se ne da.
Tko bi reko da će taj umiljati stvor
Okušati sreću u penjanju na bor.
Kuglice padaju i bor se već njiše,
A mali se hrabro penje sve više.
Sa bora preskoči na zavjesu skupu,
pa na pod - na zavjesi ostavi rupu.
Na stolac, na stol, tu prevrne svijeću,
U zadnji čas spriječismo vatru još veću.
Otkrismo da jeo je puding prije nas,
U bijegu je morao potražiti spas.
Poletješe psovke i tatina šlapa,
No krivac uteče jer hitrih je šapa.
Pretražismo kuću. Još tata se ljuti
"Kad ga uhvatim nadrapat će ko žuti."
Dok mama se ruši "Sve puca mi glava."
Gledaj tko u kutiji nevino spava.

















