Bolesti gušterače
Od bolesti gušterače razbolijevaju se sve domaće životinje, a najčešće pas. U pasa bolesti gušterače pojavljuju se u nekoliko oblika, no najčešće su akutna upala i egzokrina insuficijencija.
Akutna upala gušterače
Akutna upala gušterače može se pojaviti u nekoliko oblika. Klinička slika bolesti ovisi o promjenama pa se pojavljuju svi prijelazi, od blagih simptoma koji se mogu otkriti samo laboratorijskim pretragama, do najtežih kliničkih oblika. Uzroci nastanka te bolesti još nisu dovoljno poznati. Bakterije, virusi, toksini, alergije, traume i drugi uzročnici pogoduju razvitku te bolesti koja se uglavnom pojavljuje u debljih pasa srednje i starije životne dobi.
Životinje se obično razbole naglo, a simptomi se mijenjaju - od blagih probavnih poremećaja do vrlo teških s potpunim gubitkom apetita, povraćanjem, bolovima u trbuhu i često proljevom s primjesom sluzi, masti i krvi. Zbog nagloga gubitka težine, životinja jako dehidrira, uz to je izražena opća slabost, apatija, ubrzano disanje i snižena temperatura tijela. Tijek je bolesti obično akutan pa životinja ugine naglo ili za nekoliko dana. Ako životinja preživi, ostaju posljedice - egzokrina ili endokrina insuficijencija gušterače ili oba oblika zajedno.
Uz terapiju, posebno je važna dijetna prehrana. Psima treba davati hranu koja obiluje ugljikohidratima, a oskudijeva mastima (uglavnom dobro raskuhana riža). Od bjelančevina dolazi u obzir sjeckano krto goveđe ili ovčje meso i mliječno-kiseli proizvodi. Životinje treba hraniti nekoliko puta na dan malim obrocima. Masna hrana pogoduje recidivima i stoga je treba izbjegavati. Kad se pojave i simptomi šećerne bolesti, određujemo i dijabetičku dijetu, a ako je potrebno, dajemo i inzulin.
Egzokrina insuficijencija gušterače
Egzokrina insuficijencija gušterače najčešće je posljedica kronične upale gušterače, no postoji i pasminska predispozicija za tu bolest. Dok se kronična upala gušterače pojavljuje u različitih pasmina pasa srednje i starije dobi, egzokrina insuficijencija gušterače ustanovljena je najčešće u mladih njemačkih ovčara, a to upućuje na genetske čimbenike. Na tu bolest upozoravaju tipični simptomi: izrazita mršavost uz povećan apetit, životinje često jedu i ono što nije za jelo (primjerice feces drugih životinja). Psi često defeciraju, a stolica je obično svijetla i, ovisno o vrsti hrane, obilna, kašasta, pjenušava i masna. Nedostatak enzima gušterače popraćen je pojavom neprobavljivih sastojaka hrane u stolici. Od ostalih simptoma treba spomenuti umjereni nadam crijeva i pojačanu peristaltiku te promjene na koži i dlaci. Koža je suha, pojačano se peruta i sklona je upalama, dlaka je bez sjaja, mutna, često masna. Bolest se vrlo lako dijagnosticira laboratorijskim pretragama krvi i stolice.
U pasa koji pate od probavnih poremećaja zbog nedostatka enzima gušterače posebnu pažnju treba obratiti, uz davanje enzima na usta u obliku tableta, dijeti, odnosno trajnom reguliranju hranidbe. Neka istraživanja upućuju na to da neprikladna ishrana može biti primaran uzrok nastanku te bolesti, a također može produljiti trajanje proljeva, čak i u onim slučajevima kada nije izazvana prehranom. Tada se sekundarno javlja oštećenje tankog crijeva i pretjerano povećanje broja bakterija tankog crijeva, a to uzrokuje nepotpunu apsorpciju prehrambenih sastojaka te gubitak tjelesne težine i proljev.
U većini slučajeva proljev se može sanirati na sljedeći način:
1. Količina masti u hrani mora biti smanjena. Od svih prehrambenih sastojaka koji daju energiju, mast je najkompleksnija za probavu i apsorpciju. Smanjenje količine masti u hrani smanjuje opterećenje oštećenoga probavnog sustava.
2. Bjelančevine moraju biti velike biološke vrijednosti i lako probavljive. Količina bjelančevina u hrani ne smije biti previše smanjena jer neki psi s proljevom mogu imati lošu apsorpciju bjelančevina ili enteropatiju koja uzrokuje gubitak bjelančevina. Hrana zato mora imati dobar balans aminokiselina koje se lako asimiliraju.
3. Ugljikohidrati moraju biti dobro probavljivi. Probava i apsorpcija ugljikohidrata može biti oštećena u svim slučajevima proljeva, no u usporedbi s mastima škrob je relativno malo opterećenje za tanko crijevo. Kako je količina masti smanjena, ugljikohidrati moraju biti veći izvor metaboličke energije. Riža je važan izvor ugljikohidrata i probavljivija je te se lakše apsorbira od ostalih žitarica.
4. Vlakna bi u hrani trebalo izbjegavati. Najnovija istraživanja pokazuju da velika količina vlakana u hrani nije baš najbolja te su vlakna zapravo kontraindicirana ako je uzrok proljeva neki poremećaj na gušterači. Misli se da vlakna smanjuju djelovanje enzima gušterače u tankom crijevu, a to je nepotrebno povećanje opterećenja za gušteraču.
5. Količina vitamina mora biti dovoljna kako bi nadoknadila moguće gubitke. Proljev može uzrokovati gubitak vitamina B kompleksa. Pri egzokrinoj insuficijenciji gušterače normalna apsorpcija vitamina B12 veoma je oštećena. I povećana količina bakterija u tankom crijevu može uništiti vitamin B12.
6. Količina minerala mora biti dovoljna kako bi nadoknadila moguće gubitke. Neka su istraživanja upozorila na smanjenu apsorpciju cinka kao posljedicu egzokrine insuficijencije gušterače, a moguć je sličan mehanizam i za bakar.
Stručnjaci poznatog Waltham Centra u Engleskoj ispitivali su 50 pasa sa simptomima proljeva zbog oštećenja gušterače. Uz uobičajenu terapiju, psi su dobivali posebno pripremljenu hranu. Veliko poboljšanje uočeno je već nakon mjesec dana terapije, a u sljedećih pet mjeseci stanje je bivalo sve bolje. Najveće i najbolje poboljšanje uočeno je u pasa u kojih je dijagnosticirana egzokrina insuficijencija gušterače: povećala im se tjelesna težina, a dlaka je postala sjajnija i zdravija. Konzistencija se stolice nakon mjesec dana popravila u 83 posto pasa, a nakon pet mjeseci u 88 posto.
Egzokrina je insuficijencija gušterače neizlječiva bolest, ali davanjem enzima gušterače i strogim režimom prehrane cijeli život možemo životinji pomoći kako bi doživjela duboku starost.
Prof. dr. sc. Ljiljana BEDRICA*
* Autorica radi na Veterinarskom fakultetu u Zagrebu
Od bolesti gušterače razbolijevaju se sve domaće životinje, a najčešće pas. U pasa bolesti gušterače pojavljuju se u nekoliko oblika, no najčešće su akutna upala i egzokrina insuficijencija.
Akutna upala gušterače
Akutna upala gušterače može se pojaviti u nekoliko oblika. Klinička slika bolesti ovisi o promjenama pa se pojavljuju svi prijelazi, od blagih simptoma koji se mogu otkriti samo laboratorijskim pretragama, do najtežih kliničkih oblika. Uzroci nastanka te bolesti još nisu dovoljno poznati. Bakterije, virusi, toksini, alergije, traume i drugi uzročnici pogoduju razvitku te bolesti koja se uglavnom pojavljuje u debljih pasa srednje i starije životne dobi.
Životinje se obično razbole naglo, a simptomi se mijenjaju - od blagih probavnih poremećaja do vrlo teških s potpunim gubitkom apetita, povraćanjem, bolovima u trbuhu i često proljevom s primjesom sluzi, masti i krvi. Zbog nagloga gubitka težine, životinja jako dehidrira, uz to je izražena opća slabost, apatija, ubrzano disanje i snižena temperatura tijela. Tijek je bolesti obično akutan pa životinja ugine naglo ili za nekoliko dana. Ako životinja preživi, ostaju posljedice - egzokrina ili endokrina insuficijencija gušterače ili oba oblika zajedno.
Uz terapiju, posebno je važna dijetna prehrana. Psima treba davati hranu koja obiluje ugljikohidratima, a oskudijeva mastima (uglavnom dobro raskuhana riža). Od bjelančevina dolazi u obzir sjeckano krto goveđe ili ovčje meso i mliječno-kiseli proizvodi. Životinje treba hraniti nekoliko puta na dan malim obrocima. Masna hrana pogoduje recidivima i stoga je treba izbjegavati. Kad se pojave i simptomi šećerne bolesti, određujemo i dijabetičku dijetu, a ako je potrebno, dajemo i inzulin.
Egzokrina insuficijencija gušterače
Egzokrina insuficijencija gušterače najčešće je posljedica kronične upale gušterače, no postoji i pasminska predispozicija za tu bolest. Dok se kronična upala gušterače pojavljuje u različitih pasmina pasa srednje i starije dobi, egzokrina insuficijencija gušterače ustanovljena je najčešće u mladih njemačkih ovčara, a to upućuje na genetske čimbenike. Na tu bolest upozoravaju tipični simptomi: izrazita mršavost uz povećan apetit, životinje često jedu i ono što nije za jelo (primjerice feces drugih životinja). Psi često defeciraju, a stolica je obično svijetla i, ovisno o vrsti hrane, obilna, kašasta, pjenušava i masna. Nedostatak enzima gušterače popraćen je pojavom neprobavljivih sastojaka hrane u stolici. Od ostalih simptoma treba spomenuti umjereni nadam crijeva i pojačanu peristaltiku te promjene na koži i dlaci. Koža je suha, pojačano se peruta i sklona je upalama, dlaka je bez sjaja, mutna, često masna. Bolest se vrlo lako dijagnosticira laboratorijskim pretragama krvi i stolice.
U pasa koji pate od probavnih poremećaja zbog nedostatka enzima gušterače posebnu pažnju treba obratiti, uz davanje enzima na usta u obliku tableta, dijeti, odnosno trajnom reguliranju hranidbe. Neka istraživanja upućuju na to da neprikladna ishrana može biti primaran uzrok nastanku te bolesti, a također može produljiti trajanje proljeva, čak i u onim slučajevima kada nije izazvana prehranom. Tada se sekundarno javlja oštećenje tankog crijeva i pretjerano povećanje broja bakterija tankog crijeva, a to uzrokuje nepotpunu apsorpciju prehrambenih sastojaka te gubitak tjelesne težine i proljev.
U većini slučajeva proljev se može sanirati na sljedeći način:
1. Količina masti u hrani mora biti smanjena. Od svih prehrambenih sastojaka koji daju energiju, mast je najkompleksnija za probavu i apsorpciju. Smanjenje količine masti u hrani smanjuje opterećenje oštećenoga probavnog sustava.
2. Bjelančevine moraju biti velike biološke vrijednosti i lako probavljive. Količina bjelančevina u hrani ne smije biti previše smanjena jer neki psi s proljevom mogu imati lošu apsorpciju bjelančevina ili enteropatiju koja uzrokuje gubitak bjelančevina. Hrana zato mora imati dobar balans aminokiselina koje se lako asimiliraju.
3. Ugljikohidrati moraju biti dobro probavljivi. Probava i apsorpcija ugljikohidrata može biti oštećena u svim slučajevima proljeva, no u usporedbi s mastima škrob je relativno malo opterećenje za tanko crijevo. Kako je količina masti smanjena, ugljikohidrati moraju biti veći izvor metaboličke energije. Riža je važan izvor ugljikohidrata i probavljivija je te se lakše apsorbira od ostalih žitarica.
4. Vlakna bi u hrani trebalo izbjegavati. Najnovija istraživanja pokazuju da velika količina vlakana u hrani nije baš najbolja te su vlakna zapravo kontraindicirana ako je uzrok proljeva neki poremećaj na gušterači. Misli se da vlakna smanjuju djelovanje enzima gušterače u tankom crijevu, a to je nepotrebno povećanje opterećenja za gušteraču.
5. Količina vitamina mora biti dovoljna kako bi nadoknadila moguće gubitke. Proljev može uzrokovati gubitak vitamina B kompleksa. Pri egzokrinoj insuficijenciji gušterače normalna apsorpcija vitamina B12 veoma je oštećena. I povećana količina bakterija u tankom crijevu može uništiti vitamin B12.
6. Količina minerala mora biti dovoljna kako bi nadoknadila moguće gubitke. Neka su istraživanja upozorila na smanjenu apsorpciju cinka kao posljedicu egzokrine insuficijencije gušterače, a moguć je sličan mehanizam i za bakar.
Stručnjaci poznatog Waltham Centra u Engleskoj ispitivali su 50 pasa sa simptomima proljeva zbog oštećenja gušterače. Uz uobičajenu terapiju, psi su dobivali posebno pripremljenu hranu. Veliko poboljšanje uočeno je već nakon mjesec dana terapije, a u sljedećih pet mjeseci stanje je bivalo sve bolje. Najveće i najbolje poboljšanje uočeno je u pasa u kojih je dijagnosticirana egzokrina insuficijencija gušterače: povećala im se tjelesna težina, a dlaka je postala sjajnija i zdravija. Konzistencija se stolice nakon mjesec dana popravila u 83 posto pasa, a nakon pet mjeseci u 88 posto.
Egzokrina je insuficijencija gušterače neizlječiva bolest, ali davanjem enzima gušterače i strogim režimom prehrane cijeli život možemo životinji pomoći kako bi doživjela duboku starost.
Prof. dr. sc. Ljiljana BEDRICA*
* Autorica radi na Veterinarskom fakultetu u Zagrebu
