Yuku free message boards

Minerali

1. Kalcij - kostani sustav, zubi

2. Fosfor - metabolizam, kostani sustav, zubi

Napomena: Pseca prehrana mora sadrzavati kalcij i fosfor i to u tocno odredjenom omjeru. Ne postuje li se taj omjer, posljedica moze biti nenormalna mineralizacija kostiju mladih ali i odraslih pasa. Psi moraju imati i dovoljno vitamina D kako bi se ta dva minerala mogla pravilno iskoristavati.

3. Magnezij - misicna kontrakcija, zivcani sustav

4. Zeljezo - stanice misica, koza, dlaka

5. Bakar - kostani sustav, dlaka

6. Mangan - zivcani sustav, kostani sustav

7. Cink - sinteza proteina, zaracjeljivanje, koza, dlaka
Osim toga, kljucan je za proizvodnju enzima, jaca obrambeni sustav, iz tijela otklanja otrove, nuzan je za zdravo krzno, kozu i nokte. Psi dobivaju cink iz janjetine, govedine, pivskoga kvasca.

8. Jod - metabolizam

9. Selen - stanicni antioksidans
Selen zajedno s vitaminom E jaca obrambeni sustav ljubimca i pomaze sprijeciti srcane bolesti. Zajedno sa jodom potice rad stitnjace. Vecina pasa dobiva dovoljno selena iz ribe, crvenog mesa, iznutrica, jaja i piletine.

10. Natrij - srce, bubrezi

11. Klor - obnavljanje epidermisa, osmotski tlak

12. Kalij - kontrakcija misica, kostani sustav

Ostali sastojci

1. Lutein - stanicni antioksidans, vid

2. Taurin - stanicni antioksidans, vid, srce
Taurin predstavlja esencijalnu aminokiselinu za macke. Za covjeka i brojne druge zivotinje, taurin nije esencijalan jer ga organizmi tih vrsta mogu sami proizvesti. Deficit taurina ce izazvati sredisnju degeneraciju mreznice (ostecenje oka), sto moze rezultirati potpunom sljepocom ukoliko deficit taurina potraje dulje (npr. dvije godine). Uz promjene na oku, manjak taurina moze uzrokovati povecanje komora te tanjenje i slabljenje stjenki srca. Smanjena reproduktivna sposobnost i sporiji rast macica su takodjer jedna od posljedica manjka taurina. Kljucni je sastojak za zucene kiseline koje su nuzne za probavu masti i vitamina topivih u mastima (A, D, E i K). Bitan je i za pravilan metabolizam natrija, kalija, kalcija i magnezija.
Termicka obrada hrane je nedvojbeno nuzna radi postizanja mikrobioloske i nutritivne ispravnosti hrane, ali na zalost zagrijavanje unistava vecinu taurina jer je vrlo osjetljiv na temperature.

3. Glukozamin + kondroitin - zglobovi

4. L-karnitin - metabolizam masti

Najvecim dijelom koristena literatura:
Vitaminska biblija za 21. stoljece by dr. Earl Mindell i
podaci proizvodjaca hrane Royal canin

U nastavku malo vise o hranjivim tvarima.
Izvor podataka: Hrvatski zavod za javno zdravstvo, vitamini.hr, Pliva, dr. Mindell, dr. Kulier, Zrinka Petrovic, dr.med, Mr.sc Katica Antonic Degac

UGLJIKOHIDRATI

Ime ugljikohidrata potjece od nekadasnje pretpostavke da su to spojevi sastavljeni od ugljika i vode. Ta je definicija danas znatno prosirena. Prema molekularnoj gradi ugljikohidrati se dijele na monosaharide, disaharide i polisaharide, a prema probavljivosti na probavljive i neprobavljive.
Ugljikohidrati su glavni izvor energije u tijelu, te tvari su potrebne kako bi se metabolizam (izmjena tvari) uopce mogao odvijati.
Skrob i secer, glavne vrste ugljikohidrata, razlazu se tijekom probave u glukozu, poznatiju kao krvni secer. Taj krvni secer opskrbljuje energijom mozak i sredisnji zivcani sustav.
Da se bjelancevine koje su prijeko potrebne za izgradnju tkiva ne bi trosile za energiju nego za obnovu, svakodnevna prehrana mora sadrzavati ugljikohidrate.
Uzima li se hranom previse ugljikohidrata, rezultat je debljina. Ali treba znati da oni sadrze jednak broj kalorija kao i bjelancevine, a ne vise.
Najvažniji izvor ugljikohidrata su namirnice biljnog porijekla.

Jos par rijeci o neprobavljivim ugljikohidratima:
Neprobavljivi ugljikohidrati su polimeri ugljikohidrata uglavnom biljnog porijekla, koji se u organizmu pod djelovanjem probavnih enzima ne mogu hidrolizirati i iskoristiti kao izvor energije. Te tvari danas se skupnim imenom nazivaju prehrambena vlakna.
Opcenito se moze reci da hrana koja sadrzi vece kolicine prehrambenih vlakana povecava volumen stolice, pojacava peristaltiku crijeva i ubrzava njihovo praznjenje. Na taj nacin se smanjuje koncentracija i ubrzava odstranjivanje po zdravlje potencijalno stetnih sastojaka.
Najvece kolicine prehrambenih vlakana sadrzane su povrcu i vocu, te zitaricama i proizvodima od zitarica, narocito onih od punog zrna. Stoga se spomenute namirnice preporucuju kao najbolji izvori tzv. slozenih ugljikohidrata.

MASTI

Masti, najkoncentriraniji izvor energije, opskrbljuju organizam esencijalnim masnim kiselinama.
Pomanjkanje moze uzrokovati zastoj u rastu stenadi te ostecenu dlaku i ljuskanje koze.

Suprotno uvrijezenim misljenjima iz nedavne proslosti, danas znamo da uloga masti u organizmu nije samo dobivanje energije. Osim sto su bogati izvor energije, masti su vazne u prehrani i stoga što omogucuju apsorpciju tvari topljivih u mastima, prvenstveno vitamina A, D, E i K.

Masti na sebi svojstveni nacin stite organe poput jetre, srca, bubrega; osiguravaju organizam od temperaturnih "sokova" prilikom naglih promjena temperature okolisa; sudjeluju u procesu zadrzavanja minerala kalcija u zubima i kostima jer prenose vitamin D.

Sve navedene funkcije mogu obavljati razne masti ili lipidi. Ali postoji razlika izmedu pojedinih masti u njihovom kemijskom sastavu i upravo ta razlicitost odredjuje koje su masti "dobre", a koje "lose".
Prema kemijskom sastavu dijele se na:
- zasicene masne kiseline (tzv. “lose” masnoce)
- nezasicene masne kiseline (tzv. “dobre” masnoce)

Masne kiseline ne razlikuju se samo po svom kemijskom sastavu, nego i po zadaci koju obnasaju u organizmu.
Zasicene masne kiseline sluze uglavnom kao izvor energije.
Nezasicene masne kiseline potrebne su za "izgradnju" raznih tkiva i stanicnih struktura.

Prema porijeklu dijele se na:
- masti zivotinjskog porijekla – meso, ribe, jaja, mlijeko, vrhnje, jogurt, maslac, sirevi...
- masti biljnog porijekla – biljna ulja, margarini, orasasti plodovi....

Osim što je vazno povezati zasicene masti sa lipidima zivotinjskog podrijetla, a nezasicene sa onima biljnog podrijetla, bitno je definirati zbog cega one prve nazivamo "losim", a one druge "dobrim" mastima.
Radi se o vrlo opcenitoj definiciji, no neosporna je njena tocnost. Zivotinjske masti koje su po kemijskom sastavu zasicene, izgaranjem u organizmu stvaraju tvari koje koje ako se nakupljaju u suvisku, uvecavaju rizik pojave kardiovaskularnih oboljenja. One masti biljnog podrijetla koje su po sastavu nezasicene, ulaze vrlo lako u tz. HDL lipoproteine, koje ciste kolesterol sa krvnih zila i dovode ga u jetru gdje se on pregradjuje u zuc i izlucuje nakon toga iz organizma. Na taj nacin te masti zauzimaju preventivnu ulogu u sprijecavanju pojave kardiovaskularnih bolesti.

No sve masti zivotinjskog podrijetla ne pripadaju skupini zasicenih, kao sto ni sve masti biljnog podrijetla ne pripadaju skupini nezasicenih masti. Riba (posebno plava riba) u svom sastavu lipida ima veliku kolicinu polinezasicenih masnih kiselina posebno onih iz skupine tzv. Omega-3. Jednako tako svinjsko meso, nakon sto su se u prehrani svinja pocele upotrebljavati druge vrste sirovina, sadrzi u vrlo visokim kolicinama polinezasicene masne kiseline. Sva biljna ulja, osim palminog i od kikirikija, najvecim dijelom sadrze nezasicene masne kiseline.

Svaka stvar ima svoje dobre i lose strane, pa ni masti nisu iznimka. A najozloglaseniji od svih je kolesterol.

Kolesterol je nuzan za gradju stanice, ne sadrzi niti jednu masnu kiselinu, a jetra ga proizvodi i to u dovoljnoj kolicini za funkcioniranje organizma. Drugi dio kolesterola unosi se u organizam putem hrane. Cesto postoji povezanost izmedju pretjeranog unosa masti i povisenog kolesterola u krvi, ali to nije pravilo jer postoji “dobar” i “los” kolesterol.

Kolesterol kroz krv raznose bjelancevine koje sluze kao transporteri, a dijele se na:
- lipoproteine niske gustoce LDL (Low Density Lipoproteins) – raznose kolesterol u stanice stijenki arterija u kojima se nakuplja mast. LDL je nazvan losim kolesterolom jer oblaze unutrasnjost krvnih zila i s vremenom ih suzava. Takva zacepljenost krvnih zila jedan je od faktora rizika za oboljenja srcanozilnog sustava (smetnje u cirkulaciji, srcani infarkt...)
Zasicene masnoce dizu razinu LDL kolesterola. Buduci da je ove masnoce nemoguce potpuno izbaciti iz prehrane, njihovu upotrebu treba svesti na najmanju mogucu mjeru. Visestruko i jednostruko nezasicene masne kiseline pomazu u snizavanju LDL kolesterola.

- lipoproteine vrlo niske gustoce VLDL - prenose samo oko 15% kolesterola u krvi ali su vazni zato jer ij jetra koristi za proizvodnju LDL-a. Sto ih je vise, to vise LDL-a jetra salje i to su veci izgledi za srcanu bolest.

- lipoproteine visoke gustoce HDL (High Density Lipoproteins) – prenose kolesterol do jetre gdje se on razgradjuje u zuc i nakon toga izlucuje iz organizma. HDL je nazvan dobrim kolesterolom jer cisti krvne zile od nakupina. Pozeljno je imati sto vece vrijednosti ovog kolesterola cime se smanjuje rizik od srcanozilnih oboljenja.
Jednostruko nezasicene masne kiseline pomazu u snizavanju LDL kolesterola i povisuju vrijednosti HDL kolesterola (npr. maslinovo ulje).

U smanjenju kolesterola, osim jednostruko nezasicenih masnih kiselina, pomaze hrana bogata vlaknima, osobito pektin iz jabuke. A vlasnicima ljubimaca pomaze i polifenoli iz vina (osobito crnog) koji stite stijenke krvnih zila

VITAMINI

Najcesa asocijacija na "vitamini" su tablete. A pomisao na tablete priziva zbunjujuce slike medicine i lijekova. No, iako vitamini mogu djelovati i cesto djeluju jednako kao lijekovi, oni to nisu.

Jednostavno receno, vitamini su organske tvari bez kojih nema zivota. Kljucni su za normalnu mijenu tvari i uz nekoliko iznimaka tijelo ih ne moze samo proizvesti. Prijeko su potrebni za razvoj, zdravlje, vitalnost i opcenito stanje, a u prirodnim namirnicama ih nalazimo u malim kolicinama. Oni reguliraju tvari putem sustava enzima. Vitamini se moraju dobivati ili iz te hrane ili iz nadopuna prehrani. Buduci da su vitamini prirodne tvari sadrzane u hrani, nadopune takodjer potjecu iz hrane.
Bez svih esencijalnih vitamina nema zivota. I najmanje pomanjkanje moze ugroziti citav organizam.

Sto vitamini nisu?
Vitamini nisu zamjena za hranu. Mnogi misle da vitaminima mogu zamijeniti hranu. Ne mogu. Zapravo, bez te hrane tijelo uopce ne moze iskoristiti vitamine.
Vitamini nemaju kalorijsku ili energijsku vrijednost.
Vitamini nisu zamjena za bjelancevine ili bilo koje druge hranjive tvari poput minerala, masti, ugljikohidrata, vode
Vitamini nisu sastavnice nasih tjelesnih struktura

Koliko god vazni, vitamini se ne mogu iskoristiti i djelovati bez pomoci minerala. Tijelo moze sintetizirati neke vitamine ali niti jedan mineral.

Zivotinjama su vitamini potrebni kao i ljudima s tim da se njihove potrebe razlikuju i ne postoji preporucena dnevna doza kao za ljude. Antioksidansi su im potrebni koliko i nama ako ne i vise. Vise su od vecine nas izlozeni raznim kemikalijama jer su manji i udisu vece koncentracije kemijskih tvari s ceste i iz trave, valjaju se po tlu, tretirani su sredstvima protiv buha, krpelji...
Antioksidansi su oni enzimi, aminokiseline, nadopune prehrani, vitamini i minerali koji tijelo stite od slobodnih radikala, nekontroliranih oksidacija koje razaraju stanice i oslabljuju obrambeni sustav.

Vitamini se dijele na:
- topive u vodi (B1, B2, B3, B5, B6, B9, B12, C i H)
- topive u mastima (A, D2, D3, E, K2, K3)


Tvari koje dobije organizam nakon cca cetiri sata izluci u mokraci, a to osobito vrijedi za vitamine topive u vodi. Uzimaju li se na prazan zeludac, vit C i B izluciti ce se iz organizma vac za cca dva sata. Vitamini topivi u masti zadrzavaju se prosjecno dvadeset cetiri sata a prekomjerne kolicine (koje mogu biti jako opasne) ostat ce u jetri i mnogo dulje. Vit. A i E u suhom obliku ostaju u tijelu nesto krace.

Kada govorimo o nadopunama, postoje sinteticki i prirodni.
Primjerice, sinteticki vit C jest samo to i nista vise - dakle, askorbinska kiselina. Prirodni vit C dobiven iz sipka sadrzi bioflavonoide, tj. cijeli C kompleks i zato je takav vitamin djelotvorniji.
Poznati strucnjak za alergije dr. Theron G. Randolph pise: "Cak i ako dvije supstance imaju istovjetnu kemijsku strukturu, sinteticki dobivena supstanca moze izazvati reakciju kemijski osjetljivog organizma, dok onu koja potjece iz prirode taj isti organizam dobro podnosi."

Pohranjivanje i vijek trajanja
Nacin skladistenja i pripremanja hrane u velikoj mjeri odredjuje koliki cemo gubitak u sadrzaju vitamina imati u odredjenim namirnicama.
Vitaminske i mineralne nadopune trebalo bi drzati na hladnom i tamnom mjestu u dobro zatvorenim, najbolje neporzirnim posudama i ne izlagati ih izravnom suncevom svjetlu. Posto otvorite bocicu, vitamini ce biti valjani jos oko sest mjeseci.

Kako se putem medija sve vise slusa o dobrobit i nuznosti vitamina u svakodnevnoj prehrani, ne smije se zaboraviti vazna stvar: prekomjerne kolicine vitamina mogu biti opasne po zdravlje pa cak i pogubne. Zato se pri svakom davanju nadopuna treba konzultirati sa strucnjacima. Posebno u slucaju da se ljubimac hrani vec izbalansiranom prehranom, primjerice kvalitetnim dehidratom.

Vrlo cesto se, kada govorimo o prehrani, susrecemo s pojmovima "slobodni radikali" i "antioksidansi". Pa evo da pokusamo pojasniti sto je to u stvari.

Slobodni radikali

Najjednostavnije receno slobodni radikali su sve cestice sa jednim ili vise nesparenih slobodnih elektrona u svojim atomima.To su nestabilne cestice, koje imaju stalnu potrebu za nadoknadom elektrona iz okolnih atoma. Da bi to ostvarili, slobodni radikali poticu niz lancanih reakcija u organizmu. Ove reakcije izazivaju nestabilnosti u vecim podrucjima i krajnja posljedica je nastanak razlicitih poremecaja i bolesti. Ako dopustimo slobodan razvoj oksidativnih promjena u organizmu moze doci do jakih ostetecenja organizma.

No da sve nije tako crno govore nam saznanja do kojih su dosli znanstvenici a rijec je o potrebnim slobodnim radikalima.
Ako ih nema u suvisku - o cemu se brinu antioksidansi - njihovo je djelovanje potrebno i korisno jer pomazu da se odvijaju neki fizioloski procesi: oni u tijeku mijene tvari u organizmu oksidiraju masnoće (lipide), ugljikohidrate i bjelancevine, stvarajuci toplinu, energiju i obnavljajuci gradjevni materijal tjelesnih stanica. Nadalje, leukociti (bijela krvna zrnca) stvaraju i potom oslobadjaju u izvanstanicni prostor slobodne radikale superoksid i vodikov peroksid, koji tamo unistavaju bakterije i viruse koji izazivaju zarazne bolesti. Fagociti stvaraju slobodne radikale koji unistavaju i uklanjaju ostecene i mrtve tjelesne molekule i stanice, koje su postale strano tijelo za organizam.

Ono sto nas treba zabrinuti su stetni slobodni radikali.
U tijelu stvaraju kao posljedica stalnih prekomjernih ili naglih ekstremno losih zivotnih uvjeta. Na primjer, nasi ljubimci mogu biti izlozeni pesticidima, insekticidma, pasivnom pusenju, zraku zagadjenom ispusnim plinovima i olovom u benzinu, smogom, ultravioletnim zrakama sunca, stresu, bolesti, pretjeranoj fizickoj aktivnosti...
Slobodni radikali nastali zbog takvih zivotnih uvjeta nadmasuju kolicinu radikala potrebnih za normalne fizioloske procese, a prekobrojni slobodni radikali ukratko - stetno djeluju na stanicne strukture oksidirajuci stanicne strukture.

Koje su najcese posljedice oksidativnih promjena?
Dugotrajne oksidativne promjene dovode do trajnog ostecenja tkiva. Jedno od najcescih oboljenja su bolesti krvnih zila i srca.
Zatim je tu i jetra, pravi mali laboratorij za preradu svih unesenih stranih tvari u organizam te su i stanice jetre najizlozenije stetnim utjecajima slobodnih radikala. Prvi stupanj ostecenja je razgradnja masnih kiselina u membranama stanica pod utjecajem slobodnih radikala koji nezasicene masne kiseline upravo "gutaju". Promjenom fizioloskih svojstava membrane mijenja se njezina propusnost uz mijenjanje sastava sadrzaja same stanice, te narusavanje reproduktivne sposobnosti stanica. Rezultat je odumiranje stanica jetre, promjene u laboratorijskim vrijednostima i slabljenje funkcije jetre.
Druga, još gora ostecenja osidacijskim procesima manifestiraju se u obliku raka. Danas se zna da se slobodni radikali povezuju sa nastankom raka koze, zeluca, crijeva, jednjaka, reproduktivnih organa.

Zastita od oksidacijskih promjena
Organizam mozemo stititi od oksidativnih promjena povecanim unosom antioksidansa.



Antioksidansi

Antioksidansi su oni enzimi, aminokiseline, nadopune prehrani, vitamini i minerali koji onemogucuju djelovanje slobodnih radikala/oksidansa kad su oni u stetnom suvisku, kad su iznad nivoa potrebnog za normalne fizioloske procese. Jedan manji dio antioksidansa organizam sam prozvodi no na zalost, s godinama se nakuplja sve vise slobodnih radikala i proizvodi se sve manje antioksidansa.
Oni na sebe vezu i preobrazavaju lutajuce molekule kisika pa tako zaustavljaju lancanu reakciju stvaranja novih radikala i time neutraliziraju njihovo djelovanje, cak poprave ostecenja nastala od radikala.

Antioksidansi su nasim ljubimcima cak i potrebniji nego ljudima. Vise su od vecine nas izlozeni raznim kemikalijama jer su manji i udisu vece koncentracije kemijskih tvari s ceste i iz trave.
U najsnaznije antioksidanse spadaju: vitamin C, vitamin A, vitamin E, selen i cink.




Zavrsni unistavac slobodnih radikala/oksidansa jesu enzimi. To su bjelancevinasti biokemijski spojevi sto ih stvara organizam. Oni omogucavaju i nezamislivo ubrzavaju razne biokemijske procese u tijelu, procese bez kojih nema zivota. No, enzimi ne mogu unistavati slobodne radikale/oksidanse bez prisustva i pomoci koenzima (kofaktora) i, narocito, antioksidansa. Jedne i druge tijelo crpi iz hrane, vecinom iz biljne hrane.