Dozivjela sam preksinoc poprilican sok s Enom.
Pustila sam je oko 1 u noci na posljednji pisanac u mracno dvoriste i ostala u kuhinji sa zakonitim. Pricamo, a ja odsutno registriram zvuk hrskanja s dvorista... mislim kako je Eni vjerojatno ostalo malo dehidrata u posudi od vecere od 2-3 sata ranije... no zvuk me nekako kopka, preostar je za dehidrat... izlazim i nalazim je kako zdere nesto iz plasticne posude pred garaznim vratima. Dreknem, ona zbrise... ja pridjem... u posudi hrpetina pecenih ribljih glava i ribljih kostiju, plus nesto pilecih kostiju! I to ostrih siljatih kostiju od krupne ribe, rebra su bila duga valjda 10-ak cm... posuda napola prazna (odmah sam se zapitala koliko je toga bilo). Pljus u smece s tim.
(Kosa mi se doslovno nadigla kad sam to ugledala, a nakon 20-ak minuta, dok sam hodala s njom van, primijetila sam da me bole celjusti... tek sam tada skopcala da sam tako stegnula zube da mi je pola face utrnulo.)
Ona je zbrisala unutra, ja za njom, ona mljacka ko luda, otvaram joj gubicu na silu da vidim da joj se nije stogod zabilo u nepce ili jezik (nije nista, valjda je mljackala od straha jer je vidjela da sam se podivljala), sjedam, buljim u nju... zakljucujem da bi bilo dobro da joj dam jos jednu veceru, da u zelucu ima sto vise materijala s kojima ce se pomijesati te koscurine. Tovarim dehidrat, konzervu ribe zajedno s uljem (da ostanemo u istom tonu), kidam unutra tri snite kruha, sipam preko svega mlijeko... i zacudo, ona navali i smaze to sve. (Tako da je u cca 3 sata pojela 200% dehidrata koliko inace dobiva, plus dodaci, plus riblje kosti...) Tada se vratila u kucu, pocela kruziti po dnevnoj sobi, trbuh ogroman, preogroman, napet... pokusa leci i smjesta se digne -- kao da je boli kad pritisne stomak. Stoji s pognutom glavom i ispruzenim vratom, kao da ce povracati, pa opet proba leci, pa ustane... boli li je zato sto se prezderala, ili je negdje iznutra bode riblja kost, ili je krenula torzija od tolike kolicine hrane? Dograbila me uzasna panika -- pola dva u noci pred blagdan, veterinara cu naci malo sutra... vec sam je gledala na stolu s razvucenim crijevima, ili mrtvu. Kako mi nista pametnije nije padalo na pamet, dograbila sam lajnu i povela je van u setnju po kvartu da je gledam. Gegala se naokolo s onom svojom trbusinom, pokakala se (normalno -- ali normalno vjerojatno nije rijec koja je pala na um onome tko me vidio kako usrdno i koncentrirano proucavam njezin drek dizuci ga na dlanu prema ulicnoj svjetiljci da vidim ima li krvi), njuskala okolo, sve kao obicno. Nisam zaspala valjda do 3, dok ona nije pocela hrkati. Valjda ne bi hrkala da je nesto boli, zakljucila sam.
Ujutro sve OK, nalokala se vode, kakala (normalno, samo maaaalo tvrdje nego obicno). I tako do danas. Nikakvog traga bolnosti, krvi, nicega. Nadam se da smo izasli iz opasne zone...
A odakle kosti? Ukebala sam ujutro dida Grunfa. On se naime te noci bas nesto prije 1 bio vratio s neke vecere, na kojoj su mu bili utrapili te koscurine "za psa i macke."
ZA PSA I MACKE!!! 
Pa mogao je i malo zileta i koji hrdjavi cavao ubaciti unutra kao zacin! Poklopio se usima kad sam ga dograbila... (Inace je on skroz OK s hranjenem nasih zivotinja, tj. ne daje im nista za jelo osim Eni svaki dan keks kad dodje s posla. Ne znam sto mu je doslo... valjda "sve je to od loseg vina.")
Pitanje -- jesam li dobro reagirala (mislim na to sto sam je natrpala hranom)? Sto se osim toga moglo napraviti? Pomislila sam na izazivanje povracanja, no odustala sam kad sam pomislila da bi se ostri komadi pregrizenih ribljih rebara i skrga trebali vracati natrag uz jednjak...
Veceras cu jos skoknuti do vetice pa je pitati.
Pustila sam je oko 1 u noci na posljednji pisanac u mracno dvoriste i ostala u kuhinji sa zakonitim. Pricamo, a ja odsutno registriram zvuk hrskanja s dvorista... mislim kako je Eni vjerojatno ostalo malo dehidrata u posudi od vecere od 2-3 sata ranije... no zvuk me nekako kopka, preostar je za dehidrat... izlazim i nalazim je kako zdere nesto iz plasticne posude pred garaznim vratima. Dreknem, ona zbrise... ja pridjem... u posudi hrpetina pecenih ribljih glava i ribljih kostiju, plus nesto pilecih kostiju! I to ostrih siljatih kostiju od krupne ribe, rebra su bila duga valjda 10-ak cm... posuda napola prazna (odmah sam se zapitala koliko je toga bilo). Pljus u smece s tim.
(Kosa mi se doslovno nadigla kad sam to ugledala, a nakon 20-ak minuta, dok sam hodala s njom van, primijetila sam da me bole celjusti... tek sam tada skopcala da sam tako stegnula zube da mi je pola face utrnulo.)
Ona je zbrisala unutra, ja za njom, ona mljacka ko luda, otvaram joj gubicu na silu da vidim da joj se nije stogod zabilo u nepce ili jezik (nije nista, valjda je mljackala od straha jer je vidjela da sam se podivljala), sjedam, buljim u nju... zakljucujem da bi bilo dobro da joj dam jos jednu veceru, da u zelucu ima sto vise materijala s kojima ce se pomijesati te koscurine. Tovarim dehidrat, konzervu ribe zajedno s uljem (da ostanemo u istom tonu), kidam unutra tri snite kruha, sipam preko svega mlijeko... i zacudo, ona navali i smaze to sve. (Tako da je u cca 3 sata pojela 200% dehidrata koliko inace dobiva, plus dodaci, plus riblje kosti...) Tada se vratila u kucu, pocela kruziti po dnevnoj sobi, trbuh ogroman, preogroman, napet... pokusa leci i smjesta se digne -- kao da je boli kad pritisne stomak. Stoji s pognutom glavom i ispruzenim vratom, kao da ce povracati, pa opet proba leci, pa ustane... boli li je zato sto se prezderala, ili je negdje iznutra bode riblja kost, ili je krenula torzija od tolike kolicine hrane? Dograbila me uzasna panika -- pola dva u noci pred blagdan, veterinara cu naci malo sutra... vec sam je gledala na stolu s razvucenim crijevima, ili mrtvu. Kako mi nista pametnije nije padalo na pamet, dograbila sam lajnu i povela je van u setnju po kvartu da je gledam. Gegala se naokolo s onom svojom trbusinom, pokakala se (normalno -- ali normalno vjerojatno nije rijec koja je pala na um onome tko me vidio kako usrdno i koncentrirano proucavam njezin drek dizuci ga na dlanu prema ulicnoj svjetiljci da vidim ima li krvi), njuskala okolo, sve kao obicno. Nisam zaspala valjda do 3, dok ona nije pocela hrkati. Valjda ne bi hrkala da je nesto boli, zakljucila sam.
Ujutro sve OK, nalokala se vode, kakala (normalno, samo maaaalo tvrdje nego obicno). I tako do danas. Nikakvog traga bolnosti, krvi, nicega. Nadam se da smo izasli iz opasne zone...
A odakle kosti? Ukebala sam ujutro dida Grunfa. On se naime te noci bas nesto prije 1 bio vratio s neke vecere, na kojoj su mu bili utrapili te koscurine "za psa i macke."
ZA PSA I MACKE!!! Pa mogao je i malo zileta i koji hrdjavi cavao ubaciti unutra kao zacin! Poklopio se usima kad sam ga dograbila... (Inace je on skroz OK s hranjenem nasih zivotinja, tj. ne daje im nista za jelo osim Eni svaki dan keks kad dodje s posla. Ne znam sto mu je doslo... valjda "sve je to od loseg vina.")Pitanje -- jesam li dobro reagirala (mislim na to sto sam je natrpala hranom)? Sto se osim toga moglo napraviti? Pomislila sam na izazivanje povracanja, no odustala sam kad sam pomislila da bi se ostri komadi pregrizenih ribljih rebara i skrga trebali vracati natrag uz jednjak...
Veceras cu jos skoknuti do vetice pa je pitati.
