Prošlo je već skoro dva tjedna od kad je Liri uginula od štenećaka. Ovaj topic otvaram s namjerom da i drugi pročitaju da štenećak nije nešto što se događa
drugima, kao što sam ja mislila, i možda s namjerom da mi pomognete shvatiti zašto je zapravo Liri oboljela.
Liri je bila stara 11 mjeseci, cijepljena je prvi put u dobi od 8 tjedana, u Njemačkoj, cjepivom Vanguard 7. Drugi put je cijepljena mjesec dana poslije toga, cjepivom Vanguard plus 5 i Leptoferm C-I.
Prvi simptom koji se pojavio je bilo lagano kašljucanje, mislim da je bila srijeda. Liri je bila u fazi pripreme za izložbu i vježbali smo na izložbenoj lajnici koja je dosta tanja od njene obične ogrlice. Kašljucanje sam nažalost pripisala tome što je par puta dosta potegnula lajnu pa sam mislila da si je nadražila grlo, a osim toga, u utorak smo bili u šetnji u kojoj se ona bacila u potok, a bilo je dosta hladno pa sam mislila da je moguće da se i malo prehladila. Liri se ponašala sasvim normalno, jela je, bila vesela.
U četvrtak je još povremeno kašljucala, ništa jače nego prije. Imali smo dogovoreno šišanje i okupala se i ošišala normalno. Jela je, bila vesela.
U petak ujutro je malo jače kašljucala, opet ništa zabrinjavajuće. Kad sam došla s posla, počeo joj je curiti nos, prvo gusto, ali prozirno, a navečer je postalo bijelo. Jela je normalno, još je krala hranu od Kimi, bila je vesela, ali ipak malo smirenija.
Po noći joj se stanje stravično pogoršalo. Nos joj je curio, gusto, žućkasto, kašljala je kao da pokušava izbaciti šlajm iz grla. Ja skoro da nisam uopće spavala jer sam joj brisala nos da može lakše disati.
Ujutro je prvi put odbila hranu. Odmah smo odjurili vetu koji je praktički s vrata dijagnosticirao štenećak. S kilometra se vidjelo o čemu se radi.
Izvadili smo joj krv. Imala je samo 4000 leukocita. Temperatura je bila mislim oko 40.
Dobila je infuziju, antibiotik, B vitamine. Možda još nešto, al sam zaboravila, već sam onda bila u komi jer znam što znači štenećak.
Vet nam je rekao da postoje imunoglobulini koji bi možda pomogli Liri, ali da ih kod nas nema.
Pokušavali smo pronaći u Grazu veterinare koji bi imali Stagloban, budući da je to već bilo oko 14 sati, mnoge nismo dobili, oni koje smo dobili nisu imali Stagloban, rekli su da je nestašica tog lijeka. Napokon smo pronašli veta koji ima, ali on je na putu u Hrvatskoj (!) ali nam je dao par brojeva gdje možemo probati. Nismo uspjeli i ponovno smo zvali tog veta koji se stvarno jako potrudio pomoći i nazvao je svoju pomoćnicu da dođe u ambulantu u određeno vrijeme popodne. Moj muž i tata su sjeli u auto i u Grazu uzeli lijek koji nam čak nisu naplatili.
Doma su došli oko 21 sat i vet nas je dočekao u ambulanti. Liri je jako loše izgledala, temperatura preko 41. Opet je dobila infuziju i lijekove i ovaj put dodatne imunoglobuline.
Kad smo došli doma, povraćala je tekućinu.
Noć sam provela uz nju, ležala je pored mene i tražila kontakt. Cijelo vrijeme je željela da ju gledam, očima je tražila moj pogled i moju ruku na svojoj lijepoj glavici. Oko tri sata joj se glavica počela lagano trzati. Trajalo je oko 5 minuta. Popodne joj je isto na trenutak zatrzala, tad je trajalo oko minutu. Tada sam već znala da je kraj.
Ujutro je Liri tražila van piškiti, jedva je stajala na nogicama.
Zatim je legla pred vrata i više se nije digla. Temperatura joj je počela padati. Oko 11 sati više nije reagirala očima. Sluznice su počele blijediti, tonus mišića slabiti, nogice su bile ukočene. Sadržaj iz crijeva je sam izašao, nije bilo tonusa koji bi ga držao.
Cijelo vrijeme smo bili na telefonskoj liniji s našim vetom, a oko 13 smo došli u ambulantu. U 13:40, nedjelja, smo uspavali Liri.
Zašto Liri nije imala imunitet iako je cijepljena?
Jedna teorija je da je bila imunosuficijentna od rođenja. Meni je ta teorija sve manje vjerojatna jer bi onda cijeli život bila boležljiva, ona nikad nije bila ni prehlađena, a kamoli bolesna.
Druga teorija je da je došlo do proboja imuniteta. Kako je onda bolest bila tako brza, kao da imunitet uopće ne postoji? Na ta pitanja na žalost nemam odgovor.
Liri je bila stara 11 mjeseci, cijepljena je prvi put u dobi od 8 tjedana, u Njemačkoj, cjepivom Vanguard 7. Drugi put je cijepljena mjesec dana poslije toga, cjepivom Vanguard plus 5 i Leptoferm C-I.
Prvi simptom koji se pojavio je bilo lagano kašljucanje, mislim da je bila srijeda. Liri je bila u fazi pripreme za izložbu i vježbali smo na izložbenoj lajnici koja je dosta tanja od njene obične ogrlice. Kašljucanje sam nažalost pripisala tome što je par puta dosta potegnula lajnu pa sam mislila da si je nadražila grlo, a osim toga, u utorak smo bili u šetnji u kojoj se ona bacila u potok, a bilo je dosta hladno pa sam mislila da je moguće da se i malo prehladila. Liri se ponašala sasvim normalno, jela je, bila vesela.
U četvrtak je još povremeno kašljucala, ništa jače nego prije. Imali smo dogovoreno šišanje i okupala se i ošišala normalno. Jela je, bila vesela.
U petak ujutro je malo jače kašljucala, opet ništa zabrinjavajuće. Kad sam došla s posla, počeo joj je curiti nos, prvo gusto, ali prozirno, a navečer je postalo bijelo. Jela je normalno, još je krala hranu od Kimi, bila je vesela, ali ipak malo smirenija.
Po noći joj se stanje stravično pogoršalo. Nos joj je curio, gusto, žućkasto, kašljala je kao da pokušava izbaciti šlajm iz grla. Ja skoro da nisam uopće spavala jer sam joj brisala nos da može lakše disati.
Ujutro je prvi put odbila hranu. Odmah smo odjurili vetu koji je praktički s vrata dijagnosticirao štenećak. S kilometra se vidjelo o čemu se radi.
Izvadili smo joj krv. Imala je samo 4000 leukocita. Temperatura je bila mislim oko 40.
Dobila je infuziju, antibiotik, B vitamine. Možda još nešto, al sam zaboravila, već sam onda bila u komi jer znam što znači štenećak.
Vet nam je rekao da postoje imunoglobulini koji bi možda pomogli Liri, ali da ih kod nas nema.
Pokušavali smo pronaći u Grazu veterinare koji bi imali Stagloban, budući da je to već bilo oko 14 sati, mnoge nismo dobili, oni koje smo dobili nisu imali Stagloban, rekli su da je nestašica tog lijeka. Napokon smo pronašli veta koji ima, ali on je na putu u Hrvatskoj (!) ali nam je dao par brojeva gdje možemo probati. Nismo uspjeli i ponovno smo zvali tog veta koji se stvarno jako potrudio pomoći i nazvao je svoju pomoćnicu da dođe u ambulantu u određeno vrijeme popodne. Moj muž i tata su sjeli u auto i u Grazu uzeli lijek koji nam čak nisu naplatili.
Doma su došli oko 21 sat i vet nas je dočekao u ambulanti. Liri je jako loše izgledala, temperatura preko 41. Opet je dobila infuziju i lijekove i ovaj put dodatne imunoglobuline.
Kad smo došli doma, povraćala je tekućinu.
Noć sam provela uz nju, ležala je pored mene i tražila kontakt. Cijelo vrijeme je željela da ju gledam, očima je tražila moj pogled i moju ruku na svojoj lijepoj glavici. Oko tri sata joj se glavica počela lagano trzati. Trajalo je oko 5 minuta. Popodne joj je isto na trenutak zatrzala, tad je trajalo oko minutu. Tada sam već znala da je kraj.
Ujutro je Liri tražila van piškiti, jedva je stajala na nogicama.
Zatim je legla pred vrata i više se nije digla. Temperatura joj je počela padati. Oko 11 sati više nije reagirala očima. Sluznice su počele blijediti, tonus mišića slabiti, nogice su bile ukočene. Sadržaj iz crijeva je sam izašao, nije bilo tonusa koji bi ga držao.
Cijelo vrijeme smo bili na telefonskoj liniji s našim vetom, a oko 13 smo došli u ambulantu. U 13:40, nedjelja, smo uspavali Liri.
Zašto Liri nije imala imunitet iako je cijepljena?
Jedna teorija je da je bila imunosuficijentna od rođenja. Meni je ta teorija sve manje vjerojatna jer bi onda cijeli život bila boležljiva, ona nikad nije bila ni prehlađena, a kamoli bolesna.
Druga teorija je da je došlo do proboja imuniteta. Kako je onda bolest bila tako brza, kao da imunitet uopće ne postoji? Na ta pitanja na žalost nemam odgovor.
