Zapocinjem ovaj topik naodvezujuci se na rasprave u nekim drugim o imunitetu i kako ga se moze poboljsati pa prenosim svoj post o hiperimunom serumu
Spomenula sam hiperimuni serum kod macjeg rinotraheitisa.
On se obicno dobije tako da se konju daju visekratno patogne klice koje su na neki nacin oslabaljeni tako da ne mogu izazvati pravu bolest ali izazivaju stvaranje antitjela. Konju se mogu davati i nepromjenjeni virusi onih bolesti koje kod konja ne izazivaju bolest. To se ponavlja visekratno u odredenim razmacima i konj razvija antitijela u visokom titru. Takvom konju se onda vadi krv i odvaja serum koji onda moze posluziti ili kao zastita kod slabih i bolesnih koji su bili u kontaktu s nosiocem neke teze zarazne bolesti a nemaju vlastiti imunitet ili zato sto nisu bili cijepljeni ili zato sto tu bolest nisu preboljeli. U tom slucaju kod takovih osoba ta bolest se ili opce nece razvitzi ili ce se razviti u sasvim blagom obliku. Takav serum moze posluziti i da bi se skratio tok bolesti odnosno ubrzalo ozdravljenje. Kod virusa ne funkcionira tako dobro ako se daje prekasno, kad bolest traje vec neko vrijeme jer ta antitijela djeluju na viruse dok se nalaze u krvi, a ne mogu djelovati na viruse kad se vec nalaze u stanicama. U toj fazi kad bolest traje vec neko vrijeme mogu sprijeciti reinfekciju i zaustaviti dalje pogorsanje bolesti.
Antitjela se nalaze u serumu dakle u onoj tekucini u kojoj plivaju krvne stanice. Klasicne rekcija kod transfuzije radi razlicitih krvnih grupa dogada se kad se daje puna krv jer su eritrociti ti koji nose obiljezja krnih grupa. Dakle serum ne izaziva reakcije toga tipa iako se u rijetkim slucajevima kod visekratnih davanja moze razviti senzibilizacija na proteine koji se nalaze u serumu, a to znaci alergicna reakcija.
Inace samo cijepljnje nije bas sasvim bezopasna procedura ima i ono svoj, doduse mali, ali ipak neki postotak mogucih komplikacija, koje mogu biti od alergijskih reakcija na konzervanse i ostale supstance koje se uz samog patogenog organizma nalaze u cjepivu do nezeljenih neuroloskih i drugih rekacija na patogen kojim se cijepi.
Spomenula sam hiperimuni serum kod macjeg rinotraheitisa.
On se obicno dobije tako da se konju daju visekratno patogne klice koje su na neki nacin oslabaljeni tako da ne mogu izazvati pravu bolest ali izazivaju stvaranje antitjela. Konju se mogu davati i nepromjenjeni virusi onih bolesti koje kod konja ne izazivaju bolest. To se ponavlja visekratno u odredenim razmacima i konj razvija antitijela u visokom titru. Takvom konju se onda vadi krv i odvaja serum koji onda moze posluziti ili kao zastita kod slabih i bolesnih koji su bili u kontaktu s nosiocem neke teze zarazne bolesti a nemaju vlastiti imunitet ili zato sto nisu bili cijepljeni ili zato sto tu bolest nisu preboljeli. U tom slucaju kod takovih osoba ta bolest se ili opce nece razvitzi ili ce se razviti u sasvim blagom obliku. Takav serum moze posluziti i da bi se skratio tok bolesti odnosno ubrzalo ozdravljenje. Kod virusa ne funkcionira tako dobro ako se daje prekasno, kad bolest traje vec neko vrijeme jer ta antitijela djeluju na viruse dok se nalaze u krvi, a ne mogu djelovati na viruse kad se vec nalaze u stanicama. U toj fazi kad bolest traje vec neko vrijeme mogu sprijeciti reinfekciju i zaustaviti dalje pogorsanje bolesti.
Antitjela se nalaze u serumu dakle u onoj tekucini u kojoj plivaju krvne stanice. Klasicne rekcija kod transfuzije radi razlicitih krvnih grupa dogada se kad se daje puna krv jer su eritrociti ti koji nose obiljezja krnih grupa. Dakle serum ne izaziva reakcije toga tipa iako se u rijetkim slucajevima kod visekratnih davanja moze razviti senzibilizacija na proteine koji se nalaze u serumu, a to znaci alergicna reakcija.
Inace samo cijepljnje nije bas sasvim bezopasna procedura ima i ono svoj, doduse mali, ali ipak neki postotak mogucih komplikacija, koje mogu biti od alergijskih reakcija na konzervanse i ostale supstance koje se uz samog patogenog organizma nalaze u cjepivu do nezeljenih neuroloskih i drugih rekacija na patogen kojim se cijepi.

