Mali je mekana, svilena u međuvremenu vec prilicno veeeelika macka, koja
ce jos jako puno narasti, jer su mu sapice jos uvijek prevelike za
ostatak tijela. Od prvog dana kako sam ga pokupila s ceste je neobicno
skladan, osim tih velikih sapa, koje ce se s vremenom sasvim sigurno
uskladiti s ostatkom kad dosegne punu veličinu.
Prisao mi je ove jeseni jedne hladne mokre veceri, manji od dlana moje ruke i stavio prednje sapice na moju stopalo, gledajuci me ocima koje su bile skoro vece nego cijela maca. U onom mraku vidjela sam da jedva hoda i tek kad sam ga uzela u ruke uocila sam da na stražnjoj nozi ima ogromnu razjapljenu ranjavu povrsinu. On je sasvim sigurno potrosio nekoliko svojih macjih zivota onako mali i ranjeni na cesti. I tako je zavrsio u malom stanu kojim trenutacno raspolazem, u karanteni. Dugo je trebalo da ta noga zaraste i mislila sam da nece nikad moci normalno hodati. U međuvremenu ta je rana lijepo zarasla i zapravo se vise uopce ne vidi. Dugo je trebalo da pocne skakati. Uporno smo vjezbali skakanje sa znoricom i igrackama i mozemo se pohvaliti da danas moze doskociti svugdje gdje ne treba i da se krece bez sepanja.
U međuvremenu je sasvim zdrav, cijepljen ovih dana i po drugi puta. Sada je sasvim spreman da moze krenuti u novi dom gdje ce ga netko voljeti onako kako zasluzuje poslije svega sto je prosao.
Jako je zaigran, voli ruke i krilo. Dosta je pricljiv, ali mu je glasic jako tih. Naucen je da bude jako mnogo sam, ali kad dodem k njemu voli makar 15 minuta odlezati iza jela u krilu i onda sljedi igra. Jako je pitom i naucila sam ga da dozvoljava da se oko njega obavlja sve sto se mora kao sto je na primjer davanje tableta, kupanje, mazanje razno raznim mastima, rezanje noktiju, čišćenje ociju.
Sto se jela tice super je, sve mu je fino i nikada dosta.



Prisao mi je ove jeseni jedne hladne mokre veceri, manji od dlana moje ruke i stavio prednje sapice na moju stopalo, gledajuci me ocima koje su bile skoro vece nego cijela maca. U onom mraku vidjela sam da jedva hoda i tek kad sam ga uzela u ruke uocila sam da na stražnjoj nozi ima ogromnu razjapljenu ranjavu povrsinu. On je sasvim sigurno potrosio nekoliko svojih macjih zivota onako mali i ranjeni na cesti. I tako je zavrsio u malom stanu kojim trenutacno raspolazem, u karanteni. Dugo je trebalo da ta noga zaraste i mislila sam da nece nikad moci normalno hodati. U međuvremenu ta je rana lijepo zarasla i zapravo se vise uopce ne vidi. Dugo je trebalo da pocne skakati. Uporno smo vjezbali skakanje sa znoricom i igrackama i mozemo se pohvaliti da danas moze doskociti svugdje gdje ne treba i da se krece bez sepanja.
U međuvremenu je sasvim zdrav, cijepljen ovih dana i po drugi puta. Sada je sasvim spreman da moze krenuti u novi dom gdje ce ga netko voljeti onako kako zasluzuje poslije svega sto je prosao.
Jako je zaigran, voli ruke i krilo. Dosta je pricljiv, ali mu je glasic jako tih. Naucen je da bude jako mnogo sam, ali kad dodem k njemu voli makar 15 minuta odlezati iza jela u krilu i onda sljedi igra. Jako je pitom i naucila sam ga da dozvoljava da se oko njega obavlja sve sto se mora kao sto je na primjer davanje tableta, kupanje, mazanje razno raznim mastima, rezanje noktiju, čišćenje ociju.
Sto se jela tice super je, sve mu je fino i nikada dosta.




