Nakon sto sam se vratila iz pesosetnje sva promrzla od ledenog sjeverca koji vani svojski dere, moja neumorna pesica je nakon pet minuta odmora donijela lopticu pred moje noge. Naime vani jako puse pa danas nismo bacale lopticu. Ne obazirem se, ruke su mi jos uvijek promrzle i jedva ovo pisem, a ona upravo uzima doticnu lopticu, gura je duboko pod trosjed i znacajno laje (i laze ) falsetom koji probija usi - "pala mi je sasvim slucajno, molim dohvati je". Nema mi druge nego u prasinu.
