Ovo je iz maila koji sam dobila od Noine Arke - UZAS!!!
Nedjelja, 7.5.2006., 9,00 sati ujutro – redovna setnja s kujicom Korinom u blizini naseg stambenog naselja u Harambasićevoj ulici, u gradu Varazdinu. Livada uz vojarnu u Optujskoj ulici, makadamska cesta koja vodi iza vojarne do mosta na dravskom kanalu prema vojnoj streljani. Korina je udomljena prije 2 godine, vec je odrasli pas, sterilizirana kujica, uvijek u mojoj blizini. Danas nam se pridruzio i Teri, pas mojeg zarucnika, trojac cesto viden na ovim prostorima, obicno puno ranije, ali... nedjelja je. Vec smo krenuli natrag prema stambenom naselju, kad su poceli pristizati automobili - kolona 10-tak vozila za koje iz prijasnjeg iskustva (vec videno nedjeljom) znam da su lovci jer pucaju u blizini mosta, uz samu rekreacijsku setnicu uz dravski kanal.
No, iako je to nekih 300 - 400 m dalje od naseg trenutnog polozaja, ja brzo pretrcavam cestu dozivajući Korinu, udaljenu tek nekoliko metara da ucini to isto. No, prvi dio kolone vec je kod nas i presijeca joj put, te se Korina uplasi i potrci cestom u krivom smjeru, prema Optujskoj ulici (suprotno od lovista). Kako sam na uzici imala Terija koji je poslusno zelio ici prema doma i vukao livadom prema Ljevaonici, sa zadrskom sam ga usmjerila prema Korini koja je bila udaljena tek nekih 60-tak metara od nas, ali na suprotnoj strani ceste. Zacudilo me da su zadnja tri auta u koloni stala nasred ceste, a ZAPREPASTILO kad sam cula pucanj i "VAU", samo jedan jedini. Ukopana sam zastala i vidjela da iz prvog automobila izlazi osoba, prelazi cestu (3 m), saginje se i vuce nesto u livadu, u zbunje pokraj ceste. Napokon sam se pokrenula s mjesta i krenula tamo, i kad sam stigla tek par metara do automobila vozac me je ugledao, potrcao i
brzo usao natrag u auto i krenuo dalje prema lovistu, zajedno s preostala 2 automobila iza sebe. Uzela sam mobitel, istovremeno zovuci Korinu, pozvala svog zarucnika da hitno dode i nisam zaboravila pogledati registarsku tablicu automobila. Nisam se usudila zaustaviti automobile sama, ne nakon pucnja na makadamskoj cesti, 50 m od ograde poduzeca Voce i povrce, 100 m od ulaza u vojarnu. Zazivala sam Korinu, trazeci je. U meduvremenu je dotrcao moj zarucnik i zajednickim pretrazivanjem na cesti smo ugledali svjezu krvavu mrlju i tragove koji su ukazivali gdje bi mogla biti Korina. 20-tak metara od ceste, skriveno iza velikog lisca niskog bilja lezalo je upucano tijelo Korine. Prvo smo vidjeli veliku ranu na lijevom boku, a njuskica i ogrlica bili su umrljani zemljom i travom s rosnog livadnog terena.
UBILI SU MI PSA – KUCNOG LJUBIMCA, psa s ogrlicom, ljupku kujicu KORINU, na makadamskoj cesti, niti 100 m udaljenu od mene. Pozvala sam policiju i na 92 su mi obecali brzi dolazak. Nakon pola sata, sa suprotne strane – s dravskog kanala, iz samog lovista, a ne s glavne ceste koja je blize, stigao je policijski auto s dvojicom policajaca i nakon moje price, zapisali su moje podatke, i jos neke informacije koje nisam mogla tog trenutka provjeriti, i izvjestili me da lovci imaju "lov na stetocine" i da je pas ubijen u lovistu, te napustili mjesto dogadaja. Krv na cesti, Korina u zbunju, telefoni opet rade. Stigla je kamera, fotografski aparat, moji roditelji – odnijeli smo tijelo ubijenog skrivenog psa u dezurnu veterinarsku postaju na razudbu. Veterinarsko izvjesce potvrduje da je pas nastrijeljen iz velike blizine puskom sacmaricom sto je izazvalo povrjedivanje svih unutarnjih organa (srce, jetra, slezena, bubreg) i smrt kujice. Cekamo sluzbeno izvjesce iz Policijske postaje, a istovremeno sam dala zamolbu za objavljivanje i davanje na uvid KARTE LOVISTA ZUPANIJE, jer to podrucje nije niti jednim jedinim znakom obiljezeno kao loviste. Ni mjesto na kojem je ubijena Korina – na makadamskoj cesti, niti samo podrucje na kojem je tog jutra odrzan lov.
Buduci da cesto secem tim makadamskim putem, znam koliko ljudi cesto prolaze njime (setaci, trkaci, ribici, biciklisti, poljoprivrednici - traktoristi, djeca i odrasli na biciklima, ljudi s kucnim ljubimcima). Uvijek kad je vojna vjezba na tom podrucju vojska osigura siguran prolaz tom cestom, iako upotrebljavaju samo vjezbovno streljivo ili je zatvore za promet. U nedjelju, 7. svibnja, dok se jos pucalo u sumarku pokraj dravskog kanala, oko 10,30 – 11,00 sati, moj zarucnik je automobilom nesmetano prosao makadamskom cestom do mosta i nije bilo niti jednog jedinog ZNAKA upozorenja da se upotrebljava pravo streljivo, niti ga je ijedna osoba upozorila da je u tijeku lovacka akcija.
Vlatka E.
sorry ukoliko je ovo objavljeno, slobodno maknite :-(
Nedjelja, 7.5.2006., 9,00 sati ujutro – redovna setnja s kujicom Korinom u blizini naseg stambenog naselja u Harambasićevoj ulici, u gradu Varazdinu. Livada uz vojarnu u Optujskoj ulici, makadamska cesta koja vodi iza vojarne do mosta na dravskom kanalu prema vojnoj streljani. Korina je udomljena prije 2 godine, vec je odrasli pas, sterilizirana kujica, uvijek u mojoj blizini. Danas nam se pridruzio i Teri, pas mojeg zarucnika, trojac cesto viden na ovim prostorima, obicno puno ranije, ali... nedjelja je. Vec smo krenuli natrag prema stambenom naselju, kad su poceli pristizati automobili - kolona 10-tak vozila za koje iz prijasnjeg iskustva (vec videno nedjeljom) znam da su lovci jer pucaju u blizini mosta, uz samu rekreacijsku setnicu uz dravski kanal.
No, iako je to nekih 300 - 400 m dalje od naseg trenutnog polozaja, ja brzo pretrcavam cestu dozivajući Korinu, udaljenu tek nekoliko metara da ucini to isto. No, prvi dio kolone vec je kod nas i presijeca joj put, te se Korina uplasi i potrci cestom u krivom smjeru, prema Optujskoj ulici (suprotno od lovista). Kako sam na uzici imala Terija koji je poslusno zelio ici prema doma i vukao livadom prema Ljevaonici, sa zadrskom sam ga usmjerila prema Korini koja je bila udaljena tek nekih 60-tak metara od nas, ali na suprotnoj strani ceste. Zacudilo me da su zadnja tri auta u koloni stala nasred ceste, a ZAPREPASTILO kad sam cula pucanj i "VAU", samo jedan jedini. Ukopana sam zastala i vidjela da iz prvog automobila izlazi osoba, prelazi cestu (3 m), saginje se i vuce nesto u livadu, u zbunje pokraj ceste. Napokon sam se pokrenula s mjesta i krenula tamo, i kad sam stigla tek par metara do automobila vozac me je ugledao, potrcao i
brzo usao natrag u auto i krenuo dalje prema lovistu, zajedno s preostala 2 automobila iza sebe. Uzela sam mobitel, istovremeno zovuci Korinu, pozvala svog zarucnika da hitno dode i nisam zaboravila pogledati registarsku tablicu automobila. Nisam se usudila zaustaviti automobile sama, ne nakon pucnja na makadamskoj cesti, 50 m od ograde poduzeca Voce i povrce, 100 m od ulaza u vojarnu. Zazivala sam Korinu, trazeci je. U meduvremenu je dotrcao moj zarucnik i zajednickim pretrazivanjem na cesti smo ugledali svjezu krvavu mrlju i tragove koji su ukazivali gdje bi mogla biti Korina. 20-tak metara od ceste, skriveno iza velikog lisca niskog bilja lezalo je upucano tijelo Korine. Prvo smo vidjeli veliku ranu na lijevom boku, a njuskica i ogrlica bili su umrljani zemljom i travom s rosnog livadnog terena.
UBILI SU MI PSA – KUCNOG LJUBIMCA, psa s ogrlicom, ljupku kujicu KORINU, na makadamskoj cesti, niti 100 m udaljenu od mene. Pozvala sam policiju i na 92 su mi obecali brzi dolazak. Nakon pola sata, sa suprotne strane – s dravskog kanala, iz samog lovista, a ne s glavne ceste koja je blize, stigao je policijski auto s dvojicom policajaca i nakon moje price, zapisali su moje podatke, i jos neke informacije koje nisam mogla tog trenutka provjeriti, i izvjestili me da lovci imaju "lov na stetocine" i da je pas ubijen u lovistu, te napustili mjesto dogadaja. Krv na cesti, Korina u zbunju, telefoni opet rade. Stigla je kamera, fotografski aparat, moji roditelji – odnijeli smo tijelo ubijenog skrivenog psa u dezurnu veterinarsku postaju na razudbu. Veterinarsko izvjesce potvrduje da je pas nastrijeljen iz velike blizine puskom sacmaricom sto je izazvalo povrjedivanje svih unutarnjih organa (srce, jetra, slezena, bubreg) i smrt kujice. Cekamo sluzbeno izvjesce iz Policijske postaje, a istovremeno sam dala zamolbu za objavljivanje i davanje na uvid KARTE LOVISTA ZUPANIJE, jer to podrucje nije niti jednim jedinim znakom obiljezeno kao loviste. Ni mjesto na kojem je ubijena Korina – na makadamskoj cesti, niti samo podrucje na kojem je tog jutra odrzan lov.
Buduci da cesto secem tim makadamskim putem, znam koliko ljudi cesto prolaze njime (setaci, trkaci, ribici, biciklisti, poljoprivrednici - traktoristi, djeca i odrasli na biciklima, ljudi s kucnim ljubimcima). Uvijek kad je vojna vjezba na tom podrucju vojska osigura siguran prolaz tom cestom, iako upotrebljavaju samo vjezbovno streljivo ili je zatvore za promet. U nedjelju, 7. svibnja, dok se jos pucalo u sumarku pokraj dravskog kanala, oko 10,30 – 11,00 sati, moj zarucnik je automobilom nesmetano prosao makadamskom cestom do mosta i nije bilo niti jednog jedinog ZNAKA upozorenja da se upotrebljava pravo streljivo, niti ga je ijedna osoba upozorila da je u tijeku lovacka akcija.
Vlatka E.
sorry ukoliko je ovo objavljeno, slobodno maknite :-(

