Prošlo je 20-ak dana od početka terapije.

Kao što sam rekla, opaža se djelovanje lijeka, ali kakav će biti konačni rezultat, ne znam. Niti to itko može predvidjeti.

Lakše je utoliko što Sitko više nije neprestano usmjerena od mene, to jest mogu je usmjeriti prema meni, ali to mora biti konstantno. Konsentracija je kratkotrajna. Teže je što se sada opet vide razlike u ponašanju: ima boljih i lošijih trenutaka. Prije sam jednostavno bila ili ljuta ili zabrinuta, ali je stalno bilo naporno. Sada je naporno na drugi način, naporna mi je nesigutnost, ono što sam pisala u prethodnom postu: ne znam kada će se i zbog čega što dogoditi.

A vidim i osjećam da joj je potrebno više pažnje nego prije - to se što najednom malo razbudilo u njoj, a što sam ja počela povezivati neke stvari.

Ako sam već napisala, preskočite, ali ako nisam, evo primjera.

Sitko već neko vrijeme uporno cvili kad hoće otići na kat. Ja sam to ili shvaćala kao "ja bih išla spavati, što ti još radiš ovdje?" ili kao zvrndanje. - "obrati pažnju na mene, nemoj stalno raditi". Pa bih odmahnula rukom i rekla "prestani gnjaviti2, a onda bi se sklupčala podno stuba i ekala dok ja ne krenem na spavanje. Sada vidim da bez mene ne želi ići po stubama, koji put ostane dolje kad sam ja već na odmorištu pa je treba ohrabrivati. Ne, nije izgubila sposobnost hodanja po stubama, a nadajmo se da ni neće jer nam je ipak ljepše spavati gore, ali nekako kao da nema povjerenja u njih. Čundo.

I evo je, sada leži kraj mene - to me i potaknulo na pisanje, ja radim odnosno pokušava raditi, svako malo se pokušava maziti, pa kombiniramo rad i maženje. Da mi to beskrajno ide na živce, ide. Semta mi u koncentraciji. A onda me uhvati grižnja savjesti pa mislim, već ću ja to nekako uskladiti.

Ono što me ražalostilo u cijeloj priči to su ljudske reakcije. Na ulici te ionako belsavo gledaju ako psa pokušavaš na lijep način navesti da nešto učini, ne lupaš ga čizmom u glavu, ne dereš se na njega i ne čupaš za vrat. Na to smo navikli, na to se više ne osvrćemo. Ražalostilo me što se od mene očekuje - ne ovdje, da se razumijemo: ovo je fin forum, sa zavidnim i natprosječnim znanjemo psima, alii drugdje ima pasovlasnika. Dakle,očekuje se da se od Sitkinog slučaja napravi upravo to - "slučaj". Afera. Nešto što bi trebalo ljude općenito zanimati.

Ne znam zapravo zašto bi ih zanimalo. Ako im pas ne boluje od CDS-a, tim bolje, ako boluje, guglat će. Nije Sitka jeidna. Ako netko, kao što sam nedavno naletjela na jedan slučaj, ima sedmogodišnjeg psa koji je počeo pokazivati promjene u ponašanju, a ne pomisli na to da bi ga mogao najprije odvesti vetu, žao mi je, nikakav mu primjer neće pomoći.

Nevažno. Ima međutim jedna zanimljivost, jedan detalj koji sam primijetila: Sitko često stresa glavom i učima, kao pas kad izađe iz vode. I to se ponavlja kao nekakva interpunkcija između perioda "nenormalnog" i "normalnog" ponašanja. Kao nekakvo resetiranje. .