Zanimlivo je da sam kroz cijelo to iskustvo shvatila da je Knut zapravo vrlo mazan mačak, ali da sam ja - navikla na svog priljepka Mazicha - htjela kruha preko pogače.
A Mazich je ipak bila jedinstvena, jedna i jedina i nikad više neću imati takvu macu.

Knut samo nije mačak koji sjedi u krilu i spava cijelu noć u mom zagrljaju, ali prede čim mu se obratim, ujutro se dođe maziti u krevet (legne kraj mene i gurka me glavom ili me budi šapom i traži da ga mazim), možeš mu se stisnuti dok spava i neće se maknuti nego će presti kao traktor i uživati u šmajhlanju. On ne dolazi sam na maženje, ali kad ti dođeš njemu, uživa u šmajhlanju i prede sve u 16. Ne voli da ga se dira po buši i ne voli da ga se primi na ruke, ali sve drugo je OK.

Tek kad mi je sve to uskratio dok se durio na mene zbog Katice, shvatila sam koliko se zapravo mazi i koliko je mazan.
Pa to sad itekako cijenim.

Ponovno spava u blizini. Na jednom kraju ili na drugom.

image

image

Još nije ziher u vezi sa svojim krevetićem, možda ću ga morati oprati, jer zasad ga samo šnjofa, ali ne želi ležati u njemu.

image

Ipak je bolje na kauču.

image

image

Ili na našem krevetu.

image

A čim se riješio konkurencije, postao je onaj stari. Igra se, trčkara, cvrkuće, mazi se, sjedi uz mene kad nešto radim, čak mi je spavao na nogama.
Ono, drugi mačak.

"If there is a God, his plan is very similar to someone not having a plan."
- Eddie Izzard