Joj, to ti je moja bolna točka.
Nikako ga ne mogu odučiti od hodanja preko štednjaka na putu do prozora i s njega. Mogao bi jednostavno skočiti na sudoper ili perilicu pa odšetati do prozora, ali ne, on mora krenuti od ruba elementa pa preko štednjaka pa na perilicu i na sudoper.
Takav je i u svemu drugome - ujutro kad mi se dolazi maziti u krevet, uvijek mi dođe s leđa i prelazi preko glave da bi došao na onu stranu na koju sam okrenuta, premda bi lakše i jednostavnije bilo da dođe s te strane (čak bi mu i pristup bio lakši s te druge strane) .
Isto tako, kad hoće kopati po ormarićima s poslasticama, uvijek prvo skoči na kuhunjki stol, pa hoda po rubu naslona stolca pa s njega na element, umjesto da odmah skoči na element (jednake je visine kao stol).
Ima tako te svoje neke rute od kojih ga ne možeš odučiti da se postaviš na trepavice.

Dosad smo imali sreće, jer kad štednjak radi, obično sam ja u kuhinji kraj njega, a ako moram nešto ostaviti da se dulje kuha, stavim na struju ili na onaj najmanji plin iza, tako da ne može do plamena čak i ako prehoda preko prednja dva plamenika.

Ali da imam u glavi sliku osmuđenog Knuta, imam.
Onda mu ne gine šišanje na nulericu.

"If there is a God, his plan is very similar to someone not having a plan."
- Eddie Izzard