jjinxie wrote:
U zadnje ga vrijeme zovemo Milo Dijete. Ozbiljno.
Malo je prolupao, izgleda. Sve češće se dolazi šmajhlati, prede čim mu nešto počnem govoriti (OK, gotovo uvijek mu tepam ), dočekuje nas na vratima, sav se onako zgrbi i umiljava nam se o noge. Za nepovjerovati.
Znas kaj, ti kumovi su jako slicni. Stvarno. I ja se sve cudim, kako je evo nakon pet godina i Pongo postao smajhlav. I hoce se doci pomaziti. I nama i onima koji nam dolaze. Doduse njegovo smajhlanje cesto rezultira modricama jer nije bas razvio suptilnost kad zatrazi smajhlanje, ali sve u svemu cudim se cudom kako se ipak tijekom godina pretvorio iz onog napornog steneta koje se nije dalo pomaziti u pesa koji ipak zatrazi mazenje. I povremeno nam se i veseli kad dodjemo doma s posla. Mislim, ponekad zamahne repom dok se izlezava a mi ulazimo u kucu. Iako najcesce ne.