Ja sam odahnula kad sam vidjela da se domogla suprotne strane - onda sam znala gdje ću je naći i da neće daleko.

Što je najgore, sigurna sam da neće zagaziti na cestu dok njuška po rubniku. I bila je stalno uz mene. Dok joj se nije upalila lampica - jabuke! jabuke! jabuke! - a onda je samo odšprintala

Danas smo počeli s grubim KOSSP-ovskim metodama - ja zagazim na cestu, ali ne kažem idemo pa kad ona krene, derem se na nju i topćem nogama. Rezultat? Više uopće ne želi prijeći preko ceste, nego je treba nagovarati. Kako god okreneš nije dobro.

Doduše, nas nisu tako učili u KOSSP-u, nego da psa čupamo s lajnom ako zagazi na cestu. E, puno mi to vrijedi kad (1) prasica uredno sjedne čim ja stanem i (2) sinoć nije imala ni mene ni lajnu.

Ubuduće, isključivo ograđeni prostori. Sve dok i ona i ja ne navršimo nekih 100 godina pa više ne budemo mogle trčati.

Edited 1 time by Didi 20/09/2011 14:53:42.