Ja sam od sinoć ostarila za 10 godina, a u špigl se neću ni gledati jer sam sigurno sva sijeda.

Sitko jako voli jabuke - kako doma, tako i vani, a ima jedna jabuka na druoj strani Zagrebačke avenije uz koju mi šećemo bez lajne. Do sada je to izgledalo tako da bih joj omotala lajnu oko vrata i provukla jedan kraj da se ne raspadne, otprilike kao šal. Valjda joj je to stvaralo dojam da je na lajni. E, pa sinoć sam procijenila da možemo bez toga. Procijenila sam pogrešno.

Sitko je jako samostalan pas. Previše samostalan. Volim ja što je ona takva, ali smo sinoć zamalo obje poginule - ona od auta, a ja što od auta, što od straha.

Dakle, stigle smo skoro do prve zebre - odande se prelazi na otočić, s otočića desno na semafor preko Zagrebačke, na drugoj strani opet na otočić pa desno na drugu stranu Zagrebačke i onda doma. To je večernje piškenje i švercanje bez lajne. I tu se Sitko sjetila - a pamti kao slon - da je s druge strane ceste čekaju jabuke, popadale ispod voćke. Prešla je na otočić, skrenula desno na zebru, pretrčala po zebri preko Zagrebačke na drugi otočić, a s drugog otočića opet po zebri pa prema jabukama. Sve bi bilo dobro da to nije napravila na crveno. :" class="inlineimg" border="0">

Doduše, prvu polovicu Zagrebačke i ja sam pretrčala na crveno, ali je onda naišla sva sila brzo jurećih auta pa sam čekala i psovala semafor.

Situ sam našla tamo gdje sam i mislila da ću je naći pod jabukom.

Do jučer bih se bila zaklela da nikad neće na cestu stupiti bez mene. I zbilja, nikada nije. Osim jednom, dok je još bila štene i nizale su se operacije jedna za drugom pa je svaku priliku koristila za hopsanje. I isto je tako pretrčala po zebri, ali u manje prometnoj ulici.

A istina je i da je u nedjelju napravila sličnu svinjariju na kupanju.