Hvala Keisi Poznato je da ne priznajem priču bez kompletnog izvještaja - mislim, pa to bi bilo kao da čitam knjigu i na zadnjoj stranici piše: Kraj potražite u Nacionalnoj biblioteci, prizemlje, treći red slijeva, druga polica odozdola, sedma knjiga desno. Počupala bih si kosu

Dakle, evo kako je to bilo kad već MiSiTo ne brine o formi

Jednog dana je nazvao jedan mladi gospodin i rekao da bi on i njegova supruga željeli udomiti Majla. Ja sam bila spremna raspaliti s kojekakvim pitanjima da se slučajno ne bi dogodilo da nam Majlo ode na neko mjesto gdje ne bi bio ustoličen i okrunjen. No, čudo jedno, mladi gospodin uopće kao da nema , važan mu je samo cilj i  točno zna da su oni stvoreni za Majla, pa me preduhitrio i rekao sve što je mene zanimalo, tako da sam se osjećala kao na nekakvom detektoru na kojem se iščitavaju moja mudra i neočekivana pitanja. I ništa. Obećam susret, javim MiSiTo, njoj drago ali sve nešto cviljuga, pa joj, pa jel to upravo to, pa jesi sigurna ....? Nisam ja u ništa sigurna, nego ću im sada javiti tvoj broj moba pa ti donesi konačnu presudu. Znam ja da MiSiTo ne može biti poput mene i tako mi ubrzo javlja da su dogovorili upoznavanje.

I navečer stiže dobra vijest Udomitelji su super, pristup Majlu sjajan, iskustvo mačkama se odmah vidi, jedino što je Majlo odlučio imati proljev pa je pedantna MiSiTo morala još riješiti ovaj problemčić. No, udomitelji si nisu mogli zamisliti da tjedan dana samo vrte prstima i čekaju, a osim toga, moglo se iskoristiti vrijeme za upoznavanje, pa su dobili ključić od Majlovog stana i lijepo ga posjećivali svaki drugi dan. Donijeli su mu i nekakav high tech transporter, nov novcat (poslije smo vidjeli i pasent zahod) koji mu se dopao pa se odmah smjestio u njega

I tako smo u subotu potegnuli 20 km od Zagreba i ostavili Majla u njegovom novom domu, lijepom, velikom stanu s velikim francuskim prozorima stvorenim jednom mačku za znatiželjno promatranje. MiSiTo je, naravno, bila prebrižna, prezabrinuta, pa sam ju morala trkati laktom u rebra kako se udomitelji ne bi predomislili zbog osjećaja da su joj oteli mačka. Jadni ljudi, oni uopće nisu brinuli da bi Majlu nešto moglo nedostajati, već su se zabrinuli za MiSiTo i naobećavali sve živo - svakodnevne izvještaje, pozivi doma kad god MiSiTo želi (nisam sigurna, ali čini mi se da su joj ponudili i jednu sobicu kad odluči malo biti s Majlom da može par dana prespavati )

I konačno, evo tih skrivenih fotki, koje su očito slikane bez flasha kako se MiSiTo ne bi zabrinula da je Majlu stradao vid.



Mlo bliže



Mali mačić od 4,5 mjeseca



I sa svojom ljudicom



I ćića mića gotova je priča
Dragi Majlo, želimo tebi i tvojim ljudima puno sreće, zdravlja i svakodnevnog veselja! Sretno Majlo!

E sad može početi tulum!


Edited 1 time by coco charmel 19/03/2011 13:12:19.