Moja mica je u prvom leglu imala jednog malog koji je bio jako mršav. Ostali su imali 300g, najveći 350g, a on 130g. Bio je duplo manji i nije se mogao izborit za klopu nikako. Vet nam je rekao da je sigurno bolestan i da će uginut. Ja sam se pomirila s tim, ali moja sestra nije. Ona ga je namještala mici na sisu nekoliko puta na dan i držala ga tako nekih 10 minuta dok se on ne najede. Jednom dnevno mu je davala mlijeko iz bočice, kad se najede zamotala bi ga u ručnik i nosila van na sunce da se ugrije. To je trajalo tri tjedna dok se on nije oporavio i bio dovoljno jak da se uspije borit s ostalim micama. Sestra ga je poklonila svojoj kumi koja ga je vodila na pretrage. Bilo je davno pa se ne sjećam što mu je točno bilo, ali znam da je imao nekakvu bolest. Kad je napunio godinu dana i postao odrasli mačor imao je 2kg i bio duplo manji od normalne mačke.
Ako ti mica dopusti da ih diraš onda ga pokušaj namjestit da jede i čekaj dok se ne napapa.
Pazi da ih mačka ne može sakrit negdje jer ih diraš. Ogradi to mjesto da ona ne može van dok ju ti ne pustiš. Najbolje bi bilo da micu staviš u kući ili neku vanjsku prostoriju gdje im je uvijek toplo (i po noći) i da ih redovito obilaziš i paziš da maleni jede.