Mikročipiranje je započelo 1999. godine u SAD-u, 2004. kod nas.

Didi uporno sabotiraš temu i sudjeluješ u njoj samo da bi rekla kako nema smisla razglabati o njoj. Ako misliš da nema smisla razglabati onda si fulala čitav koncept foruma.
Očekivati da će se nešto napisati tu iz vlastitog iskustva (iako ja to zapravo uopče ne očekujem) je vrlo realno jer sam prva ja napisala tu nešto iz vlasitog iskustva a to je da mi je psu u dva mjeseca jedno 20-ak puta očitavan čip što sigurno nije predviđeno od strane proizvođača i što mi se kao što sam rekla pas pojačano češe ili se češao na području mikročipa.

Coco mi je proslijedila veliki broj materijala na ovu temu samo što još nisam imala vremena napraviti sažetak ali uskoro hoću.
Informiranost o tome da nešto je ili može biti štetno nemože nikako biti besmisleno. Može samo biti korisno, pomoći da se u pravom smjeru sagleda neki problem i olakšati dijagnostiku.
Svatko tko je mikročipirao psa trebao bi biti informiran barem toliko da zna da čip može odlutati. Ukoliko se nešto takvo nedajbože i dogodi, spoznaja o tome može samo pomoći.

Možda će se mikročip za 10 godina povući s tržišta. To nemože nitko znati. A onda opet i ako zauvijek ostane obavezan, možda će se raznim studijama o utjecaju mikročipa na zdravlje psa barem uspjet predvidit potencijalne posljedice i radit na njihovom uklanjanju. Možda će se proizvodit, tj. sigurno će se proizvodit novi poboljšani mikročipovi. Možda će se zasnivat na nekom drugom principu, a možda je upravo ovaj princip najbolji i najmanje štetan. U svakom slučaju u znanosti se ništa ne uzima zdravo za gotovo i ne vidim zašto se o tome ne bi razglabalo i informiralo ukoliko je to nekom interesantno.
Najlakše je nešto lansirat na tržište. Sve tu prođe, sjećate se afere sa vioxxom naprimjer.

p.s. - Kvaliteta života mog psa nije nimalo smanjena zato što se ja u slobodno vrijeme informiram o raznim stvarima

________________________________________________________________________________________________
Dakle jedan od članaka govori o malignim tumorima dokazano uzrokovanim implantacijom čipa. U istraživanju koje su proveli na 1260 labaratorijskih miševa tijekom dvije godine 4% ih je obolilo od raka odnosno malignog tumora induciranog unosom stranog tijela - mikročipa u organizam. Smatra se da je postotak oboljenja i veći jer su se promatrali samo oni tumori koji su nakon dvije godine bili vidljivi. Manji tumori u ranijim fazama su zanemareni.
Istraživanja su potaknuta zbog većeg broja pojedinačnih slučajeva razvoja tumora kod pasa u području implantanta.
Mikročip se implantira preko injekcije. Smatra se da se tumor razvije kao sarkoma koja nastane nakon cijepljenja zbog upalne reakcije oko mjesta uboda koja predispozicira tkivo za razvoj tumora.

Dio posvečen vlasnicima pasa kaže:
Vlasnici pasa trebali bi redovito provjeravati područje implatanta kako bi primjetili ukoliko se pojave ikakve abnormalne kvrge ili otekline. Ako se nešto neobično primjeti trebalo bi odma prijaviti veterinaru i testirati radi li se o tumoru. Vlasnici pasa mogu biti ključ detektiranja problema i otkrivanja tumora u ranoj fazi i spašavanja života psu. U konkretnim slučajevima promatranim u ovoj studiji upravo su vlasnici ljubimaca detektirali kvrge pod prstima koje su bile jedini pokazatelj tumora. Labaratorijski nalazi bili su u granicama normale.

Preporuke istraživača su NE mikročipirati psa dok god se ne pokažu stvarni rezultati rizika od raka na postoječoj populaciji mirkočipiranih pasa. Ukoliko su već mikročipirani najbolje je ne uklanjati čip već ga ostaviti u psu uz redovno pračenje mogućih promjena.
Nažalost, kod nas je zakon takav kakav je..

Smjernica za daljnja istraživanja je istražiti ulogu elektromagnetske energije primljene i odašiljanje od strane transpodera. To bi pomoglo razjasniti da li se tumori pojavljuju zbog reakcije na strano tijelo ili samog mikročipa (staklena kapsula sa polipropilenskim omotačem) ili pak zbog nekih karakteristika uređaja - radio frenkvecijskog transpodera.

Sit Ubu sit! Good dog. Wuf!
Edited 9 times by Moon 19/02/2010 20:41:29.