misha wrote:
Idemo sve više pa moram naglasiti da ova tema nije za moraliziranje o tome treba li psa mikročipirati ili ne. 
Ako si pod ovim mislila na mene, moram reći da mislim kako ono što sam napisala nije nikakvo moraliziranje niti sam to mislila činiti: napisala sam kako ne vidim smisla u razglabanju o nečemu što se s jedne strane ne može izbjeći, a s druge ima - ne samo po mojem mišljenju - evidentne prednosti.
Ova tema govori o nuspojavama kod mikročipiranja za koje je evidentno da postoje. U kolikoj mjeri i da li su ozbiljne ili sasvim bezopasne je nešto što možemo ovdje raspravljati i što će vrijeme pokazati.
Ako sama kažeš u sljedećoj rečenici da je mikročipiranje novijeg datuma, ne znam kako bi se onda moglo očekivati da itko ovdje može išta ispričati iz vlastitog iskustva, bilo kod svojeg bilo kod tuđeg psa.
Smiješno je iznositi ili praviti statističke podatke o nečemu što je tek ušlo u upotrebu i nije još doživilo ni vijek jedne generacije pasa.
Što se tiče statistike, Cocoin je zaključak da "broj slučajeva s nuspojavama nije statistički značajan" donesen, koliko sam shvatila, na temelju većeg broja materijala koje je imala prilike proučiti, a što se tiče povijesti mikročipiranja, ono jest kod nas tek nedavno ušlo u upotrebu, ali mislim da se u svijetu s tim počelo negdje polovicom 90-ih - ako netko ima neku precizniju informaciju, bilo bi mi je drago doznati.

Sažeto: razgovarati o eventualnim nuspojavama mikročipiranja znači opterećivati se vjerojatno nepotrebnim strahom za svojeg psa ili pse, a danas-sutra možda i za mačke, te tako sebi i psu suvišnom brigom, pa makar negdje u pozadini svijesti, kvariti ono relativno ipak kratko vrijeme koje nam je dano da i mi i oni zajedno uživamo.