Ovako najprije..
migracija čipa nije baš bapska priča, štoviše u prošlosti je bila česta ali razvojem tehnologije uspjelo se postić da postane rijetka pojava. u večini slučajeva potkožno masno tkivo obloženo oko čipa spriječava ga da se pomiče.

Markice nisu propisane zakonom i ovise o veterinarskoj stanici, neke ih daju, neke ne. Kao što kaže Didi knjižica je potvrda o cijepljenju.
S postupkom od 800 kn nisam upoznata, ali sad sve veterinarske stanice imaju skener i dovoljno je odvesti psa do najbliže stanice. Naravno da je zgodnije ako pas ima ID pločicu s brojem moba vlasnika.

Dosta puta sam čula neke priče da zna biti problema s očitavanjem čipa. Doni su ga jedno 20 puta očitavali zbog komplikacija sa pogrešnom naljepnicom u knjižici i problema nije bilo (osim što joj broj čipa u vratu nije odgovarao onom u knjižici ).

Što me podsjetilo sad.. dakle Doni su očitavali dvadesetak puta čip. Prilikom očitavanja nekakav signal se ipak šalje pa vraća u uređaj.. navodno se koristi radio frekvencijska identifikacija. tehnologija koju ja ne razumijem ali svakako radio valove ne bi mogla uspoređivati sa implatiranjem materijala kao što su silikon ili metal i ne bi mogla ići toliko daleko da za nešto što ni ne razumijem kako radi kažem da sasvim sigurno nema baš nikakvog utjecaja. Kao što nemogu reći ni da ima.

Razvoj liposarcome povezuje se, u nekim znanstvenim člancima, sa implantiranjem mikročipa. Posljedice svakako postoje, samo je pitanje koliko ih je, kakve su i koliko su zanemarive. A mislim da će to, pored svih znanstvenih studija, najbolje vrijeme pokazati.

Sit Ubu sit! Good dog. Wuf!