Smatram da mikročip nema nikakav utjecaj na zdravlje pasa. Kod ljudi postoje silikonski umeci, metalni vijci i pločice kod prijeloma kostiju, umjetni kukovi...Isto strana tijela koja nemaju ama baš nikakav utjecaj na zdravlje i kvalitetu života.
Zanima me jedna stvar. Rocky ima mikročip. Ako se nedaj Bože izgubi, netko najprije mora pozvati šintare, zatim oni onim aparatom gledaju je li pas čipiran, onda ga odvode u štenaru, zovu vlasnika. Cijeli taj postupak košta (koštao je prije 4, 5 godina) 800 kn, sada vjerojatno i više.
Rocky ima mikročip, ali zato mu vet nije htio dati "markicu" ili onu značkicu.
Blizu mene je šuma, gdje vlasnici često šeću svoje ljubimce. Jednom mi je u dvorištu bio lab, pogledala sam značku na kojoj piše broj veta, nazvala veta, on je obavijestio vlasnika i osim par impulsa, ništa nije koštalo.
Drugi slučaj: Prošlo ljeto mi je kčer doma dopratio prekrasan rot! Nije se micao iz dvorišta niti drugo jutro. Nije imao markicu, zvali smo "šintare", vet. tehničar je pogledao da li je čipiran. Nije bio, što smo sumnjali i ja i tehničar da je za tako prekrasnog psa moguće. Izložbeni primjerak. Oboje smo zaključili da čip ne radi!
Poučena tim iskustvom, odlučila sam Rockyju ugravirati pločicu s imenom i brojem telefona. Koja je onda svrha čipiranja?