Macko Mackovic wrote:
Pa ljudi moji, ne zaboravite da u kući imate zvijer. :-D Kastracijom se to neće promijeniti. Jer glavni je nagon koji zvijer, dakle sisavca mesoždera, razlikuje od biljoždera i svejeda, nagon za lovom. Svi bi mi htjeli da nam mace ostanu i budu samo male, slatke umilne mace - i zato ih kastriramo, Ali mačke se tomu nagonu, koliko god mi to željeli, ipak ne mogu ukloniti. Spolni im oduzmemo, ali ostane onaj lovački.

O kastraciji danas vlada gotovo jednodušan i isključiv stav da je to najbolje rješenje za mačku. Mislim da treba da budemo pošteni i da priznamo: Ne! To je najbolje rješenje za nas koji želimo da nam mačke budu dobri, poslušni i umilni ljubimci. Jedini je argument koji se ovdje poteže duljina života? Samo se pitam tko je to izmjerio i tko može izmjeriti mačju sreću - i kakve veze ima užitak i zadovoljstvo s dužinom života? Stan nije naravni mačji prostor, nije čak ni ljudski - zamislite da vas netko zatvori u stan i nikada ne pusti van - oni koji vanjski prostor nisu nikada bili osjetili, možda bi i djelovali sretno i zadovoljno, ali... hajde, tko bi od ljudi, da ga se pita za izbor, pristao na takvo što.
Neg, MM, reci, ti si na nekoj misiji il kaj?
Lijepo je imati stav ali za obranu ipak nije loše imati logiku koja će pobiti suprotnu. Suprotna je jednostavna: nekastracije je ubojstvo. I nije li? Veliš da imaš mačka s jajcima, čiji si ponosni vlasnik (nemrem razlučit jel se to odnosi na jajca ili na mačka image ). I tak u mačjim lutanjima nastaju mačići, no božemene, kaj to tebe briga. Bude se već netko pobrinuo, božemene, pa promet je baš fino razvijen, bude se i to riješilo.
Ma stvar je jednostavna: mačkama smo uzeli prirodno okruženje, a od njih neki vlasnici očekuju da se prirodno ponašaju "štujuči" njihove nagone. Recim MM, a zakaj hraniš svog mačka? Zakaj mu zatomljuješ nagon za lovom vlastite hrane? image
U mojoj je ulici bila jedna mačka "beskučnica". Sad joj je cca 17 godina kao i mom mačku. To je obična nekad pofucana tigrasta maca, mila kao i sve druge mace. Od malena sam joj svakodnevno nosila hranu. Imala je svoje posudice o kojima su se ubrzo počeli brinuti i ostali susjedi. Ta je maca živjela vani cca 10 godina. Imala je toliko okota da boli glava i svi su pogibali na takve načine da boli srce.
Znam da je udomljen samo jedan i to nakon kaj ga je, siročića, skroz malog, skalpirao dio motora auta u kojeg se bio zavukao.
Mama maca je nakon desetak godina udomljena od susjeda koji su joj izlječili mačju šugu, eutanizirajući joj pri tom 2 mala mačića kojima nije bilo spasa (rane su im inficirale). Mamu macu su sterilizirali i ona je još jedno vrijeme izlazila na kratko van da bi joj to postalo nezanimljivo. Ona zaista može birati hoće ili ići van ili ostati u kući.

Ma svi mi imamo puno grozomornih priča o mačkama no valjda ih ponekad smatramo nebitnima, zaboravimo il kaj već. MM ma vjeruj mi da sam ja zadnja koja bi od svog mačka s ciljano napravila dobrog i poslušnog ljubimca. On grize, i to fakat grize, grebe i izražava nezadovoljstvo na njemu prirodan način (a ja bježim i urlam na meni prirodan način image) i ja fakat volim njegovu mačju narav no za naš zdrav i normalni suživot, jajca su morala ić proć. On je kućni mačak i poludio bi od nagona tako zatvoren. A i da nije, sigurno bi ga kastrirala.
Da su nam uvjetu prirodni, onda bi mogli normalno razgovarati o mačjim lutanjima, ne spominjući pritom vrste kotača koje su ih "zahvatile".



Edited 1 time by Artur 30/08/2009 17:07:07.