ForgotPassword?
Sign Up
Search this Topic:
Forum Jump
Posts: 1108
08/08/2009 14:32:21
Jednom davno, Zvijezde su bile dio nasega svijeta, bile su znane kao svjetla mudrosti, i svi su se vladari obracali njima za pomoc. Jedni su trazili sto vece kraljevstvo, drugi sto snazniju vojsku, treci sto jacu moc.... i uvijek bi im Zvijezde otkrile nacine kako dobiti ono sto zele. Ali s vremenom, pohlepa vladara je rasla i rasla, do te mjere da cak ni Zvijezde nisu mogle ispuniti njihove sulude zahtjeve. Zato su, teska srca, sazvale Vijece Mudrih, i obratile se svojim najstarijim vodnicama za savjet. One su im, pak, rekle da postoje dvije mogucnosti: pokusati urazumiti vladare, i vratiti ravnotezu izmedju neba i zemlje, ili prekinuti svaki kontakt sa ljudima. Zvijezde su se zgrozile na pomisao odvajanja od svijeta ljudi, voljele su ih, sa svim njihovim manama i vrlinama, i zeljele su biti tu kad im zatrebaju. Zato su se svim silama trudile uvjeriti vladare da sputaju pohlepu, da urazume svoje zahtjeve. Unatoc silnom trudu, koji je trajao godinama, vladari nisu popustili. Tako su Zvijezde bile prisiljene uciniti ono sto su mrzile, cega su se bojale. U olujnoj noci, raskinule su sve spone koje su ih vezivale za svijet ljudi, i otisnule se daleko, daleko u bespuca svemira. Od davnina su Zvijezde boravile na mekim oblacima, uvijek blizu ljudi, uvijek spremne pruziti savjet. Ali ne vise. Od tog trenutka, bile su vidljive samo kao sitna, treperava svjetla na nebu. Ljudi su bili zbunjeni i tuzni, i dugo su se svake noci okupljali na prostranim ravnicama, placuci, jer su se nadali da ce tako ganuti Zvijezde i natjerati ih da se vrate. Ali ne. Bilo je odluceno - Zvijezdama je od tada zabranjen svaki kontakt sa ljudima. Nove generacije ljudi su se radjale, a prica o Zvijezdama - savjetnicama s neba, pomalo je presla u legendu. Ipak, iako su ljudi prestali vjerovati u Zvijezde kao u ziva bica, one su jos uvijek bile tu, oko njihovog svijeta, stiteci ih iz daljine. Jedino su tako mogle prezivjeti pregolemu tugu rastanka. Zivot Zvijezda je dug, gotovo beskrajan. Kad se jednoj blizi kraj, sve to osjete i dodju do nje, da je isprate na posljednjem putovanju. Tada se cijelo nebo zatamni, i jedina svijetla tocka bude krug Zvijezda oko umiruce. Upravo to se dogodilo jedne noci, prije tocno godinu dana, kad je umiruca Zvijezda posljednji put zasjala. Ali dogodilo se nesto dotad nevidjeno. Njeno svjetlo, umjesto da je nestalo, krenulo je prema svijetu ljudi. Ostale Zvijezde bile su zbunjene, ali osjecale su da tako mora biti. Pratile su Svjetlo, i prvi put otkako je stvorena, presle granicu izmedju njih i svijeta ljudi. Dosle su do oblaka, njihovih pradavnih domova, i pogledom ispratile Svjetlo dok se ono polako, ali sigurno spustalo prema jednoj kucici. U tom trenutku, maleno bice je po prvi put udahnulo, prvi put je osjetilo kucanje vlastitog srca i prvi put postalo svjesno. Svjetlo se pojacalo i ubrzalo, te je doslo do krhkog bica, i uslo u njegovo sitno srce. No, iako je njegovo srce bilo spremno primiti Svjetlo, tu jednostavno nije bilo dovoljno mjesta. Zato se Svjetlo prepolovilo. Jedna se polovica umirila u srcu krhkog bica, dok je druga odletjela dalje. Letjela je, i letjela dok se konacno nije zaustavila iznad velike plave zgrade. Uletjela je unutra,i zaustavila se iznad tamnokose djevojke, kojoj je u tom trenutku zazvonio mobitel. Djevojka se javila, a polovica Svjetla je, kad je cula njen glas shvatila da je ona ta cija je sudbina pronaci drugu polovicu Svjetla i opet se ujediniti. Tako je usla u njeno srce. Tu je bilo mekano i toplo, i Svjetlo je mirovalo, dok jednog dana nije opet zasjalo. Osjetilo je da se blizi svojoj polovici, pa je zatreperilo. Kako su se priblizavali, Svjetlo je sve jace sjalo, prateci ubrzani ritam djevojcina srca. Ni Svjetlo ni djevojka nisu trebali dugo cekati. Uskoro su se polovice Svjetla sjedinile, a djevojka je sretno sjedila, njezno grleci bijelu pahulju koja je mirno spavala u njenom krilu.
Iako to nije bas prava prica mog i Balijevog susreta, meni je istinita jer sam se upravo tako osjecala kad sam prvi put zagrlila onu malu bijelu pahulju - ispunjeno, kao da je i druga polovica svjetla zagrijala moje srce Kao da je sve sto se dogadjalo prije naseg prvog susreta, vodilo upravo tome. Ne mogu reci kako se Bali osjecao, niti je li bio svjestan da je njegovo srce takodjer postalo toplije i ispunjeno, ali znam da se ja tako osjecam od tog trenutka pa sve do danas, i do svakog dana provedenog sa tim divnim bicem.
Sretan ti 1. rodjendan ljubavi najdraza!
Slikice kasnije! misha, vjerojatno ne veceras, ali sutra sigurno!
"All I ever wanted, all I ever needed is here, in my dog..." Balijev topic na forumu
Interact
Share This