Kuntun Tun je dobro, premda jedva cekamo da napokon izluftaju ti preostali hormoni pa da prestane pjevanje i siljenje dekice. Kaze teta veta da ce to potrajati jos neko vrijeme, a da je moguce da ce dekicu siljiti i nakon toga, iz navike.

Inace, prekjucer, dva dana nakon kastracije, isle mi zaviriti pod rep (dok je spavao) da vidimo kako to sad izgleda. Nis se ne vidi, osim kaj su mu "jajceka" sad minijaturna. Teta veta mu nije brijala jaja, jer kaze da se time iziritira kozha pa se onda pojacano lizu, nego mu je samo prstima pocupala dlacice (koje su jako paperjaste i lako se cupkaju). A jajceka (odnosno vrecice u kojima su bila) su mu puno tamnija od ostatka dlake, tamno antracit, skoro crne boje.
Dakle, zavirimo nas dvije pod rep i razgrnemo dlaku, a Potomkica (koja nije isla s nama kod veterinara) ce zinenadjeno: "Gle kak su mu vrecice u kojima su bila jaja tamne! Valjda su u crnini od tuge!"

Urin jos nismo uhvatili.
Poslusala sam sve vase savjete... i nista.
Slozila sam mu zahod s doslovno par milimetara pijeska (iz uobicajenog zahoda, da po mirisu skuzi sto se tu dari). U njemu je cijeli dan lezao i spavao.

Pa sam probala samo s novinama. Opet ga je koristio kao krevet, a piskiti nije htio nigdje drugdje nego u svoj uobicajeni zahod, tuleci k'o brodska sirena dok ga nismo pustili unutra. U medjuvremenu se i Maci Naci pripiskilo i ona je bez problema obavila svoje u zahod bez pijeska. Nafta ide na zahod samo po noci, jer joj sve ovo mijenjanje zahoda, naravno, izaziva totalnu paniku. Vjerojatno misli da ga razminiravamo ili sto...

Ni s vatom nije uspjelo, jer on prije piskenja prekopava zahod pa svu vatu zgura u jedan kut i onda piski u pijesak.
Sad je vec i on skuzio da ne moze u miru na zahod pa koristi priliku i istovari sve iz sebe kad ga ne skuzimo (nemam ga bas uvijek na oku) ili po noci.
Jedan jedini put kad me pustio da mu podmetnem plitku posudicu pod guzu je bilo kad je kakao. Zvuk je bio kao da piski ledene kockice, a onda sam skuzila da to govanca odzvanjaju po plastici.

Vadjenje krvi iz zilice u uhu proslo je slicno. Sad znamo da JA imam sasvim normalan secer cak i pod stresom, jer je moje krvi bilo dovoljno za testiranje.
Njega nismo uspjeli upiknuti.

Dakle, operacija "Secer" jos je u tijeku.

U medjuvremenu se malo "popunio", ocigledno se na njemu odmah skuzi kad je duze vrijeme bez jela (skoro 24 sata, jer trazio je jesti tek u nedjelju navecer, a od subote navecer mu nisam dala jesti), a sigurno je i puno manje pio taj dan pa je valjda i lagano dehidrirao. Sad je opet onaj stari mrsavko, ali vise mu se kraljeznica ne osjeti pod prstima kraljezak po kraljezak.

Najvaznije je to da se prestao tako izrazito tresti. Sad se opet, kao i prije, trese samo kad lezi na ledjima u nemogucoj pozi.

"If there is a God, his plan is very similar to someone not having a plan."
- Eddie Izzard