:cry Sad me ova prica podsjetila na predivnu malamuticu koju sam vidala svaki dan kad sam isla na posao. Ima ogromno dvoriste (doduse blatno sad po ovom vremenu), spava vani, u kucici i nije na lancu, cak je i malo podeblja, ali nikad nikoga nisam vidjela da je u dvoristu. Valjda ju ni ne secu. Ona je non stop sama. Sad nakon nekog vremena cim me vidi pojuri prema ogradi kao sumanuta, stavi prednje cape na ogradu i izljubi me kao da je moja. Mazi se kao da nikad nije. A tako je lijepa, ima predivne zute, zlatne oke, ma ko na filmu. :cry