Moj tata je prije nešto više od 4 godine operirao crijeva. Poslije operacije imao je velikih problema. Rana se stalno gnojila, i jedan dio nikako nije htio zarasti pa je tata mjesecima hodao s otvorenim trbuhom na jednom djelu. Doktori su pokušavali sve i svašta i ništa im nije polazilo za rukom. To je stvarno bilo strašno. Kad smo nabavili Benija ispočetka mu tata nije dao da mu prilazi trbuhu, a i za razumjeti ga je ipak mu je utroba bila otvorena. No za par mjeseci kad je Beni porastao i kad se tata zaljubio u njega tata je popustio Benijevom navaljivanju i dopustio mu da mu izliže ranu. I tako iz dana u dan slika je bila ista. Beni kao hipnotiziran sjedi pred mojim tatom i bulji u trbuh tražeči dopuštenje da ga izliže. Nakon dva mjeseca rada ne samo da više nije bila gnojna nego se uredno zatvorila i danas je tata zdrav čovjek. Izliječio ga je moj pas, učinio je ono što doktori nisu mogli.