prica rexa i pasoljupca je stvarno dirljiva...
ninina i moja prica je, na srecu, ostala bez dramaticnog elementa...
prvi put sam je vidjela na par minuta, a do drugog susreta je proslo 2 tjedna...svejedno, sve to vrijeme nisam mogla prestati misliti o njoj...znala sam da ima bezbroj napustenih pasa, ali ona mi jednostavno nije izlazila iz glave...doselila je k nama...i za manje od mjesec dana dobila je piometru...operirana je, oporavila se, ali jao kad se sjetim kolike su sanse da danas ne bi bila ziva...
volim misliti kako je ovo prica o posebnoj vezi, ali vise mi vuce na splet sretnih okolnosti, dok ustvari vecina pasa prozivi svoju tuznu pricu do kraja :sad