Krasno i grozno. Cmolj.

Evo jedna manje dramaticna prica:
kad je moja mama bila mlada cura njihovi rodjaci A su od svog rodjaka B nabavili maltezericu, mladu ali ne vise stene. Kod A familije brzo je postala visak (stan, djeca, bolesti, robija). I daju oni Bobiku mojoj baki u malu kucu s vrtom. Bobika je zivjela dugo, sretno i mirno, upamcena je kao izrazito pametan i dobar pas, o kojem moja majka prica i sad, pola stoljeca kasnije.
Kad je bila kod mojih vec nekoliko godina, prodje kroz Zgb. gospon B, prvi vlasnik kujice, i svrati do bake. Bobika se izbezumila od srece, odmah je prepoznala tipa iako ga nije vidjela godinama. A kad je koji sat kasnije covjek odlazio, nije znala jel bi otisla za njim ili ostala s mojima - i jedne i druge je voljela.
Bakina kuca je u drugom redu, tako da postoji desetak m dugacak prolaz izmedju susjednih dvorista do ceste. I Bobika je trcala tim prolazom za prvim gazdom koji je odlazio, pa se vracala do dvorista, pa natrag za njim, pa natrag doma... Mama je rekla da je to najtraumaticnije iskustvo koje su imali za cijelo vrijeme Bobikinog zivota kod njih.