Mi smo Benija tako razmazili da zaslužujemo titulu KRALJEVI NAPACENIH VLASNIKA PASA"
E dakle ... iako Beni ide 5-6 puta van, čim vidi nekog "svog" psa kroz prozor dođe pred noge i počne cviliti " vodime vaaaan ... molim te " i počne me gledati onim pokvareno milim očima. Uglavnom se smilujemo ali ako ipak smognmo snage odbiti ga onda mali bezobraznik počne prduckati i mi se prepadnemo da mu se sigurno kaka pa odjurimo van. Naravno od kakanja ni k ...

A hranjenje. Kuhaju mu se delicije kakve ni mi ne jedemo. A onda problemi. Nejede mi se baš sad ... Neću jesti ako me gledati i AMEN. Damo mu hranu u zdjelicu i odemo, a on se naviri za nama jesmo li stvarno otišli da slućajno ne virimo odnekud. A kad se napapa naša mala beba obavezno donese šešaricu ili medu, stane pred ulazna vrata da mu moja mama baca po stubišnom hodniku da bi mogao lakše podrignuti. To je uigrana ceremonija. I tako svaki dan.