Dora :) ovo me podsjeća na moju mamu i Gizmača kad smo živjeli kod mojih. Kad je vrijeme (tj. kad moja mama misli da je vrijeme) za klopu, ona uzme zdjelicu i gura jadnom Gizmu komadić hrane pod nos.:eekk Kako on nije gladan kad ona hoće, svaki puta kad mu ona gurne hranu pod nos, digne njušku i okrene glavu na jednu stranu, pa na drugu... Bilo je slučajeva kad se jadnik zavlačio pod krevet, pa pod kauč, pa pod stol... Staroj bi samo stražnjica virila ispod stola: "Jooj, pa moraš papat, gladan si. Papaj Gizmo, papaj!" Ponekad, kad sam bolje osluhnula, čula sam vapaj iz njegove glave: "Daj me već pusti, nisam gladan, neću!" Otkako smo se odselili i živimo u veseloj zajednici Niki-Friki-Gizmo-ja, Gizmo svaki dan sve poklopa vlastitim snagama iz svoje zdjelice. Prije toga sam se već uplašila da će zaboraviti jesti iz zdjelice. Naravno, kad smo na putu, Gizmo je kod mojih, a znam da mu onda "nije lako" :smile