Norica, sličan slučaj i ja imam, naime veliki dio posla radim kod kuće, potreban mi je mir i ne dolazi u obzir da me pas gnjavi...

Prvo o čemu vodim računa je ovo što je Dora napisala - samo umoran pas je dobar pas, dakle, kad me čeka jutro kod kuće za kompjutorom, prije toga je duža šetnja obavezna, cca 1 do 1 i po sat (ja isto imam mladog aktivnog psa), nakon toga, kad dođemo kući, klopica i apsolutni mir do ručka - na tome sam inzistirala od prvog dana kad je Zara došla u kuću, u početku je naravno dolazila gledati što ja to radim, gurala me njuškom, stavljala šapu na moje koljeno i slično... znala sam da ne smijem popustiti, jer sam inače gotova - i okrutno sam je ignorirala, okrenutim leđima, bez riječi, bez pridavanja ikakve pažnje njenim pokušajima - cijelo vrijeme, svaki put, bez iznimke (priznajem, ponekad nije bilo lako... jadan moj pas...) - no, strategija je upalila.

Zara je vrlo, vrlo brzo shvatila da mi se ne smije približavati i gnjaviti me dok radim, tako da sada bez ikakvog problema leži u svom krevetiću, grize kost, spava, tu i tamo se digne, malo protegne noge, legne na tapet - ja je UOPĆE ne gledam i ne obraćam joj se ni na koji način.

Naravno, čim joj se obratim, ona odmah skoči, dođe i očekuje nešto... logično. Dakle, budi strpljiva i okrutna, ali, naravno, umori je prije kolikogod možeš. :thup