Ovdje jesu dosta stari postovi, ali vjerujem da ovakvih sličnih pričica ima i dalje među Šapicama...

Htjela sam zapravo pitati sljedeće - koliko ste vi, dragi pesovlasnici, u stvari u stresu zbog svojih pasa?

Pitam to zato jer sam naivno, prije nego sam nabavila psa, maštala o dugim, relaksiranim šetnjama kroz prirodu, u pratnji mojeg dragog četveronožnog ljubimca - znate onu foru, nakon radnog dana relaks sa psom, nitko te ništa ne pita, ti lijepo šetaš, pas kraj tebe, čista idila...

A kad tamo, stvarnost je ispala prilično drukčija, oči širom otvorene, skeniram okolinu bolje od vojnog izviđača, gledam gdje su mačke, potencijalne opasnosti, ima li djece koja vrište i trču s loptama, da li je u blizini neko ljudsko biće na kojemu se vidi patološki strah od pasa, gdje su biciklisti, da li nam prijeti novi jogger (moja omiljena tema), da li je možda u travi razbijena staklena boca, ima li koji mogući 'fuj', itd. itd... ma koji relaks i opuštanje, zapravo su šetnje sa psom vrlo često stresne, stalno moraš biti na oprezu...

Ne kažem da sam požalila što imam psa, ni slučajno, nemojte me krivo shvatiti, uživam zapravo u svakom danu jer stalno doživljavamo nešto novo, ali sam, eto, malo naivnije zamišljala to naše druženje...

Kako je kod vas ostalih Šapica? Jeste li zapravo i sasvim opušteni u šetnjama, ili se, barem negdje podsvjesno, brinete?