Jučer navečer u šetnji s Gizmačem naišli smo na dvije lutalice. Jedan je bio mali-srednji žuti mješanac, a drugi ogromni oštrodlaki čupavi nalik na terijera. Prvo su lajali iz daljine, a onda nas počeli pratiti. Uzela sam Gizmača na ruke, a veliki je obilazio okolo i njušio ga. Moram priznati da sam osjetila strah kao nikad prije. Ne znam zašto točno. Nigdje u blizini nije bilo nikoga, a kamoli vlasnika tih pasa. Prije se nisam bojala za sebe, uvijek sam bila sigurna da mogu zaštititi Gizmača kad bi nam prišao kakav pas, a nakon nekoliko napada valjda je i mene već frka.