Naši susjedi su imali prekrasnog psa. :kiss1
Stanovali smo u jednom donjogradskom (ne zagrebačkom) bloku, u dnu ogromnog dvorišta. Tu je bilo svega, pasa, mačaka, golubova, zečeva... Njihov Don je bio njemački ovčar okoćen na dan mog rođenja. Dakle, imali smo zajednički rođendan. Uz njega sam i prohodala. Kako je bio ogroman, uhvatila bih se za čupu na njegovom vratu i on bi polako, polako koracao, a ja tacala uz njega. Kažu moji da je to bila prelijepa scena. Beskrajno smo se voljeli, valjali po podu, igrali, trčali...iako smo i mi imali peseka, Don je bio moja prva ljubav. :kiss1 :hug
No, imala sam otprilike 5 godina. Bilo je ljeto, svi na dvorištu...i Don dobio papati. Ja sam čučnula pred njim i gledala kako jede. Sad znam da je pomislio da ću mu možda uzeti, ili da ga nečim ugrožavam...A tada ništa nisam shvaćala. Odjednom je skočio (a bio je zaista jako veliki primjerak) i ugrizao me za rame - i danas imam ožiljak.:pih Znate kakva je moja reakcija bila? Klepila sam ga po nosu, on se posramljeno povukao, ja otrčala mami koja mi je očistila ranu, zamotala je, a ja opet Donu.... Polizao me po licu,:kiss1 i sve naše svađe su zaboravljene:kiss ....
Nikada, baš nikada nisam imala straha pred ikakvom životinjom, a pred psima pogotovo. Samo, sad znam da ih moram poštivati,:respekt i prilaziti im s respektom i prijaznim osjećajima...niti najzločestiji tada ne može biti tako jako zločest kako zna.
Ta, niti pripitomljeni vuk od jedne moje stranke kod koje sam često odlazila, na selu nije imao na kraj pameti ugristi me, iako je jedino vlasnik smio k njemu blizu...i ja:trep !