Animacanis, od tvoje price i mene su j...ca zabolila. Iako ih nemam :D :ha :ha

Nikad me nije napao pas niti ugrizao (osim u igri) a bila sam par puta u situacijama za koje danas mislim da sam sretna da sam u biti ziva. Jos kao klinka od nekih 7 godina isla sam kod tete na imanju hraniti njihovog ogromnog sarplaninca koji je bio na lancu. I hranila sam ga, mazila ga, i ko zna sta dok me nije vidla teta i panicno pocela vristati da se maknem odande. Dosla sam do nje, dobila od starog samarcinu i svi su urlali na mene. tek sam kasnije kroz razgovor saznala da su pesa hranili bacajuci mu hranu vilama, samo mu je jedan covjek mogao normalno prici. :? Drugi put je prica kad sam isla doma po magli i mraku i neki ogomni crni cucak preprijecio mi je put, buljio u mene i rezao. Digla sam ruke i zaurlala na njega iz petnih zila i on se okrenuo i otisao. A treca prica koju sad vrtim u glavi je prica sa mojom sadasnjom ljubimicom - Irom. Ona je mila draga i sve naj, ali prici joj samo tako dok je imala mlade, cucnut se pored nje i znarat bebace dok me ona netremice i nepovjerljivo promatrala neki bi nazvali ludim. U biti sad kad se sjetim njenog pogleda dok sam joj prilazila prvi puta, prode me blaga jeza.