Pesek 3 :welcome . Ne brini se, uopce ne zvucis cudno. I ja sam jedna od "plasljivaca" (nesto vise o tome sam pisala u topicu je li strah od pasa realan ili iracionalan). Ja sam imala neugodnih susreta sa psima ali nikad do te mjere da me ugrize pas, medjutim tih nekoliko neugodnih dogadjaja je ipak urodilo nekim strahom. Sjetila sam se jedne epizode iz skolskih dana, kada sam se setala po savskom nasipu, bas negdje oko Savskog mosta gdje je nekad bila mala splav (kafic), i odjednom mi se u setnji pridruzila jedna doga (samo da napomenem da sam ja srednjeg rasta). Ne moram vam reci da sam se oduzela. Ja sam je vec ugledala prije nego sto sam se popela na nasip, ali mi nije bilo druge jer je to bio jedini put za ici doma. Vlasniku ni traga ni glasa, sve prazno uokolo, nema zive duse, samo nas dvoje. I bogme, sa srcem u peti, mic po mic, uz pocasnu pratnju sam stigla do mosta. Tamo se doga jednostavno okrenula i vratila se natrag istim putem.Poslije su mi rekli da je vlasnik doge bio vlasnik obliznjeg restorana i da se ta doga uvijek sama setala. Danas cu si to objasniti da me vjerojatno doga ispratila van sa svoga teritorija, ali onda mi sigurno nije bilo bas tako lako. A s druge strane ne razumijem vlasnika da ipak moze samo tako ostaviti tako velikog psa da se sece sam. Zapravo uopce mi nisu jasni takvi vlasnici koji ostavljaju pse da se secu sami, jer mene bi prvenstveno bilo strah za mog psa, da mu se sto ne desi, da ga netko ne ukrade, ne otruje, da se ne potuce sanekim drugim psom i na kraju konca da mozda nekoga i ne ugrize jer se osjecao ugrozenim, no ovo je vec :offtopic