Mene su ugrizla dva psa, ali ih i dalje obožavam.
Prvo koji me je ugrizao bio je susjedov. Bila sam nekih 8-9 godina. Susujedi su rezali drva i pripremali za zimu i kako su bili zauzeli skoro cijeli pločnik, da bih prošla pokraj njihove kuće morala sam malo ući i u njihovo dvorište. Tog istog trena me je njihov pas zgrabio za nogu. Da ne bude problema, mojima sam rekal da me je ugrizao pas, ali nisam htjela reči čiji. I uporno sam šutjela dok mi doktorica nije zaprijetila nekakvom injekcijom koja se daje u stomak (navodno jako peče i boli). Tek onda sam popustila i rekla da je susjedov pas. Sva sreća pa je bio cjepljen i nisam dobila tu injekciju.
A drugi koji me je ugrizao je bio neki na putu iz škole. A baš je bio mali, slatki i mekani. :) A ja sam ga naravno morala pomaziti. Kako sam ga pomazila, tako me je šćapio za ruku. U tom trenu je izašao njegov gazda i prvo što sam pitala (sjetila sam se one injekcije) bilo je jeli cjepljen. Čovjek me je zbunjeno pogledao - Cijepili smo ga. A zašto?
Pa... A samo sam ga htjela pomaziti i... ugrizao me je.
I nakon oba puta, još uvijek prilazim psimana ulici i barem ih pomazim. A šta ću, kad ih obožavam. :trep