Evo i ja imam svog Šarka.Doduše moj je Šarko napravio istraživača od mene.Prije kakvih dvadesetak godina bratić mi se vratio iz vojske gdje je bio graničar.Naravno i njegov Šarko je došao s njim.Bio je to relativno mlad pas.Nije nam dugo trebalo da se sprijateljimo.Znali smo se igrati po cijeli dan.Jedno veče bratić me zamolio da nahranim Šarka jer on mora hitno van.Odnesem Šarku večeru i spustim pred njega.Kritično procijenim da mu zdjelica nije dovoljno blizu i da je treba približiti.Mislim da netreba objašnjavati što se dogodilo.Sva sreća bilanca je bila rastrgan rukav i ogrebotina (:hihi bila je zima a ja zabundana do nosa )Sva zbunjena otišla sam kući.Nisam spavala cijelu noć razmišljajući što se dogodilo.Čvrsto sam odlučila saznati koji su to uvjeti ponašanja da je došlo do takve reakcije.Tako je istraživanje počelo i dan danas se nastavlja,učeći svaki dan ponešto novo!
Jer svaki pas je poseban i drugačiji i treba mu tako pristupiti.