Ovisi sto se misli pod napao. Ugrizao me nikad niti jedan nije (ako ne racunamo stenece zvakanje za prste i slicno, a to stvarno nije napad). A da su me ganjali po ulicama i dvoristima kad sam bila klinka, jesu. Ja idem nekud, iz otvorenog dvorista izleti (najcesce mali) ratoborni cuko koji se zaleti, kresti, skljoca, trci oko mene... Za takve ima jednostavan trik -- sagnem se naglo i pretvaram se da sam pokupila nesto s tla i da bacam na njega. Od toga oni hrabriji uzmaknu dovoljno da mogu nastaviti svojim putem, a oni manje hrabri pobjegnu u svoje dvoriste. Nikad se nije nasao nijedan dovoljno hrabar ili lud da pridje stvarno blizu i pokusa me ugristi. Valjda imam srece. Usput, nikad nisam dozivjela da me poganja velik pas... Ali mislim da bih u takvom slucaju umjesto "gadjanja corcima" primijenila tehniku "zamrzavanja"... Stala bih kao kip dok pas (hopefully) ne izgubi interes... A sto bih pokusala ako ne izgubi interes nego odluci provjeriti kakvog sam okusa, ovisi o tome koliko je velik i kako se ponasa, pokazuje li strah ili ne...

Jedan je moj prijatelj za studija povremeno ocitavao brojila. Nauzivao se pasa iako nikad nije bio kod Animacanisa :) . Jednom je usao nekoliko metara u prazno otkljucano dvoriste da ocita brojilo i tada se probudilo nesto medvjedoliko (kaze on -- a on nije niti malo strasljiv na pse iako je bezjak) sto je bilo mirno snivalo ispod nekakvog grma i posve tiho i mirno mu prislo i polako ga primilo zubima oko lista. Stoji on, stoji medvjed i njezno ga drzi. Bojao se vikati "gazda!" da ne razdrazi medvjeda. Napokon skupi malo hrabrosti i pomakne nogu koji centimetar, medvjedovi zubi idu za nogom. Pa onda mala pauza. Pa opet mali koracic. Pa pauza. Kaze da mu je trebalo oko 20 minuta da dodje do dvorisnih vrata. Kad se polagano provukao kroz njih, medvjed je pustio nogu. Kaze da za citavo to vrijeme pas nije niti malo zarezao niti se trznuo, ali niti mahnuo repom, a on mu se bojao govoriti nesto jer nije znao kakva bi bila reakcija... I kaze da mu je taj dozivljaj bio puno traumaticniji od svih onih pobjesnjelih lajavaca koji su mu pokusavali poderati nogavice. (Jedan koker ga je ustipio zubima za tur i ostavio mu plavicu.)

Skitnice? Ama bas sve psece skitnice koje sam srela bile su ili dobrocudne ili blago nezainteresirane za ljude. Sad kad imam Enu nailazim i na neke koji nisu bas sretni sto vide drugog psa, ali i takvi su iznimke. Vecina joj se ili obraduje ili je nasiroko zaobilazi i izbjegava -- ali to vrijedi za prave skitnice, ne necije pse koji su pusteni da sami bauljaju okolo i vrate se kuci kad hoce, oni su druga prica, uglavnom su hrabriji i manje dobrocudni. Moji prvi susjedi npr imaju mjesanca srednje velicine koji je danju uglavnom na lancu a nocu pusten, pa ga cesto sretnemo uvecer na cesti -- on preskace ogradu od 2 metra kao macka, nisam vjerovala svojim ocima kad sam to vidjela! Taj bi Enu najradije pojeo da moze, lajao je i rezao na nju kao divlji cak i kad je bila u tjeranju, a mene samo strijelja ledenim pogledom i nikad mi nije zelio prici, cak i kad je bio vrlo mlad (sad ima negdje 3 godine). Kaze mi Buco da ga cesto vidja cak i u svojoj ulici, oko 1 km dalje od nas, preko nekoliko vrlo prometnih ulica... Jednom sam razmisljala o tome da mu odem pomoci -- bilo je strasno vruce, prijepodne je njegova kucica na suncu pa su ga vlasnici vezali u hlad na suprotnoj strani dvorista i onda su nekamo otisli a sunce se pomaklo, pa je cuko zavrsio sjedeci na vrelom betonu bez imalo hlada. Imao je veliku posudu s vodom, ali je svejedno stalno koracao u krug i lajao i zvao i tulio... Razmisljala sam da odem tamo, odvezem ga i zavezem ga opet kod kucice, koja je tad opet bila u hladu, ali nisam se usudila...

U pravilu ne prilazim psima koji su na lancu osim ako su ocigledno izvan sebe od srece sto me vide (to me mama naucila jos kad sam bila mala -- ona je svojedobno dobila lijepi ugriz za list od poznatog i inace dobrocudnog psa koji je bio vezan i ona je slucajno zakoracila u njegov prostor) niti diram pse koji vire iz boksa. Sasvim je drukcije kad je pas slobodan i moze se kretati kako hoce i ja sigurno necu povrijediti njegov osobni prostor...

Nadam se da cu i ostati neugrizena...