Jutros smo opet imali jedni slikovitu situaciju 'mali-veliki pas' - u šetnji smo Zara i ja srele jednu gospođu s malenim psom i neko vrijeme smo hodale zajedno stazom. Vidim u jednom momentu iz daljine dolazi biciklist - Zaru pozovem, stavim je na povodnik dok biciklist ne prođe (još uvijek nam je labava poslušnost u tim situacijama), dotična gospođa se počne smijati, kaže, sad ćete vidjeti mog frajera - i kad je biciklist prošao, ovaj mali pas se zaleti svom snagom za njim, laje i pjeni i pokušava ga stići... naravno, nakon desetak metara je odustao jer bi inače dobio infarkt, ima i kratke noge i nikako nije mogao ni dalje ni brže trčati... krasno, mislim se, lako li je tako ne obazirati se na 'nepoželjna pseća ponašanja'! A kad imaš većeg, jačeg i bržeg psa, sve ovakve 'situacije' moraš imati pod kontrolom :sigh