Hja, kakav je odnos moj i moje obitelji prema psima, mislim da i veliki i mali mogu raditi s nama što hoće. Naravno, veliki mora slušati kad idemo van, no doma je totalni raspašoj neminovan!
Svojedobno, kao student sam često čuvala susjedovog psa. Bio je to veliki silver šnaucer, jako lijep i začudno dobre naravi i poslušan. No, ljubav je počela kad je bio beba od 6 tjedana. Kad god bismo se sreli u liftu, maleni je skočio i hops, meni u naručje. Tad su padale puse, maženje, skvičanje od sreće...opći urnebes. Susjed je uživao što netko voli njegovog Boya tako kao i on. Bio je to jedan jako fini gospodin, pravi gentelman. To je pokušavao napraviti i od Boya, i uspio, no ne samnom...mene je trebalo u školu....
No, da nastavim temu. Došli su ljetni praznici, ja otišla doma i vratila se za 3 mjeseca. Tada je mladi gospodin imao već 8 mjeseci i parstotinjak kilograma. Sreli smo se opet u liftu. I što je bio njegov prvi potez? Skočiti meni u naručje....završili smo oboje na podu...ali puse, skvičanje i maženje nije bilo uskraćeno....nikad, ni kad je Boy imao 5 godina...to je bio naš i samo naš ritual.... A gospodin je i dalje uživao, jer da takva dva bedaka ni nigdar videl, a već ima puno let!
I naravno, kad budemo (nadamo se uskoro) nabavili veliko pesonju ili dva, smjet će raditi isto što i naš mali krampus...pa što, važno je samo da ne maltretiraju druge ljude....:hihi