Od trenutka kada sam pročitala ovu tragediju, neprestano mislim kako se osjećaš, kakvu groznu muku prolaziš, pokušavam zamisliti sebe u toj situaciji i užasavam se pri svakoj projiciranoj misli, jer tuga, očaj, bijes, nemoć, su ono što će cijelog života biti prisutno pod površinom, i onda kad prođe dovoljno vremena, ostaje trauma za cijeli život.
Nemam riječi za izraziti žaljenje koje mi je u duši, a Sara zna sve, ne zamjera ti ništa, u to sam sigurna..