Sjećam se kao da je jučer bilo kako je Sara prihvatila podstanarku Peky još kad ste živjeli pod Sljemenom, ti i tvoji starčići i mlada Sara. Sjećam se kao da je jučer bilo kad si ju stavljala u auto poslije kastracije i amputacije repa . upravo se tako sklupčala na prvom sledalu kako si rekla, kao mali puž. Sjećam se toliko toga što je ćinilo Sarin život na zemlji. Najljepše od svega što joj se dogodilo si bila ti i tebe je ponjela sa sobom iza duge, poput amajlije Možda nikad ne nestane osjećaj krivnje, ali praznina koju osjećaš će proći, jer će ju Sarica ispuniti onako kao i svi najdraži koji odlaze - ostanu u nama kao da nikada nisu niti otišli. Ostanu u mirisu neke hrane, u dezenu neke tkanine, u sjeni što prođe i napokon u snovima