Freya, moram prizanti da me sve ovo jako šokiralo. I sama imam životinje na privremenom i moramo zbog, nedostatka prostora, svi živjeti zajedno, u slozi. Često mi je kroz glavu prolazila misao da bi s mojima moglo nešto dogoditi zbog izbjeglica. Doduše, najčešće su moje brige bile zdravstvene prirode, no postoje i drugi strahovi... Ne mogu razumjeti bol koju osijećaš, jer, hvala nebesima, nikad nisam doživjela tako nešto, ali mogu si, bar približno, predočiti scenarij... Posebno jer, kad i ako budem imala uvjete, moji interesi su da pokušam pomoći upravo životinjama kojima treba posebna briga, koje su osakaćene bilo fizički ili psihički. I zaista naša velika ljubav je ponekad toliki križ koji nosimo. Tvoj osjećaj krivnje mi je sasvim logičan i ljudski i ni jedna riječ ti nemože ublažiti bol... Samo bi ti rekla da si imala najbolje namjere, što znaš i sama. I ako je netko kriv, onda su to oni koji su u startu, svojim djelima, zapečatili sudbinu tog nesretnog bića-Lene, a onda izazvali niz lančanih rekacija i žrtve najnevinijih-.tebe i Sare. Dalje, kriv je i cijeli sustav koji ne zbrinjava adekvatno životinje u nevolji i sa problemom. Pa tako dalje i dalje... Jest, ti si je dovela, ali si odluku donjela jer nisi mogla znati da će se sve ovako odigrati. A moglo je biti i drugačije... I trebalo je biti...

Čuvaj svoje ekipicu, puno ih mazi i pazi i zajedno prebrodite ovu tragediju koja vas je, ni krive ni dužne, snašla. Jako mi je žao, ne bi ovo poželjela ni smrtnom neprijatelju, a kamoli nekom tko je to najmanje zaslužio, te zadužio i uljepšao svojim pomaganjem i životinjski i naš okrutni svijet...

Sarica te sigurno ne krivi i sad u obliku malog anđela (koji je uvijek i bila) pazi na tebe i svoje dlakave prijatelje.