Ja sam kratko među vama i nemam puno iskustva s udomljavanjem, (sad imam kujicu koju sam udomila sa Šapica) pa samo čitam i šutim, ali progoni me Bojler. Čitali smo o njemu svaki dan, bio je više spominjan od drugih u sličnoj situaciji, ušao nam je na neki način u život i bili smo na velikim mukama, jer već imamo jednog boležljivog psa, udomili smo kujicu, a baš nemamo uvjete. Laknulo nam je u prvi tren kad smo čuli da je negdje otišao, jer na kraju vjerojatno nebi odoljeli, a zaista nemamo uvjeta. Ali mislimo puno o njemu, i sad kad neznamo što je s njim i kako je završio, to nas muči.