Ja ću nešto sitno na tu temu, budući se i ja bavim udomljavanjem kao volonter u Međimurju!
Nitko od nas nije da se pas stavi na lanac, međutim, ja sam osobno vozila na udomljavanje jednog pasonju iz azila na udomljenje u jedno manje seosko dvorište.
Ista priča kao i sa Božom!
Lacy ili Oštri kako smo ga zvali u azilu, bio je agresivan prema ostalim pasima i bio je na lancu u azilu, druge nije bilo.
Prema ljudima dobar, prema psima očaj, sukobljavao se sa svima!
Udomila sam ga! Ima dvorište, ima kućicu i lanac, međutim svaki dan je vrlo često slobodan, a ono što mi je drago, ima svoj vlasititi dom.
Ima više nego u azilu, tu je bio slobodan samo ako se našla kakva dobra duša da ga prošeta, a između 100 pasa, on i nije bio neki zgoditak za šetanje, obično su bili birani drugi!
Zato Dida :thup , Božo je udomljen, neće biti gladan :D , a ako ne spava na krevetu, nije kraj svijeta.
Ima li trave ispod sebe ljeti, deku ispod sebe zimi, dobrog vlasnika i finu papicu, poneku šetnju ili slobodno trčanje po dvorištu, ima puno!
Mnogi ni toga nemaju!
Sjetimo se one stare:
Ne tražimo kruha preko pogače!